Piše: Dr. Saša Đurović

Pogledah u taj retrovizor, na toj, jednoj, opskurnoj tv, pa vidjeh voditeljku i gošće koje pričaju o tome da li će CG uć’ u EU do 2028, zamisli samo.

Uzgred, naivno sam mislio da će o ulasku CG u EU odlučivat, Danica, Milica, Anđelija, ili GordE, MarE.. Zorna zorka, ali, eto, pitaju Maidu, Nikoletu, Majdu, sve crnogorke dakako. A tako je neizvesno ‘oće li i postojat EU tad, tako da je sva ta priča bila i glupa i isprazna. Ali, šta je zanimljivo? Prva tema u retrovizoru, koja se ticala Andrije Mandića, i bratanića mu, koji je imao „dramatičnu“ proslost? Baš tako, nevješto, reče voditeljka. Život jes’ teatar, ali voditeljka bijaše nevješta baš. A „nije brat nevešt“ gledasmo ne tako davno. Pa ‘ajd da napravimo paralelu jednu.

Fakat da je Mandić u obezbjeđenju uposlio bratanića ne da nije sporan, nego je potpuno legitiman, a ako ćemo iskreno i logičan. Kome se vjeruje više nego bratu? Pa na tom fonu, da budem i malo ličan. Moj dobri stric Petar je bio direktor Elektroprenosa, pa je za šefa voznoga parka postavio rođenog brata, odnosno moga oca. Potpuno legitimno. ČAK i u ono, komunističko, vrijeme nije bilo nikakvih primjedbi. Inače stric je bio jedan od rijetkih funkcionera koji nikad nije bio član kp. Nadalje, Stričeva kćer, dakle moja sestra od strica po logici stvari, nema rođenijeg brata od mene, pa je potpuno i prirodno i logično da se „držimo“ i da lijepo sarađujemo. Prosto, jer tako treba. Pa, u skladu sa namještenjima, ako mi treba npr. kakva ino info, sa veljih administrativnih adresa, ja pitam pa mi se kaže. Kao što se podrazumijeva da ja informišem sestru od strica koja nema bližeg brata, o situaciji u regionu. Koji dio tu nije jasan?

Pritom svi podizani u CrnU GorU patrijarhata đe su takve relacije aksiom! Dakle to je potpuno u skladu sa elementarnom logikom. Zamisli samo Mandićevog „prestupa“ zaposlio bratanića u obezbjeđenju? Ma ajde?! A ne no izvanjca nekog najbolje da je angažovao. A o tom djelu koje zabavlja publiku neću jer ne znam a i nije mi sfera interesovanja. Baš kao i ta druga tema što bijaše s Ćoćom od Kolaaaašina, i tom incidentu, s novinarkom.

Mada, istine radi, svud na svijet’ novinari imaju status štićenih lica, kao pripadnici državnog aparata, a u nekim geografijama i više od toga. To su fakti.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi