Pravoslavna crkva danas se molitveno sjeća Svetog prvomučenika – arhiđakona Stefana. Stefan je bio Jevrejin, i to pripadnik onog dijela jevrejskog naroda koji su živjeli u grčkim oblastima i govorili grčkim jezikom. Bio je u srodstvu sa apostolom Pavlom, koji u vrijeme Stefanovog mučeništva još uvijek nije spoznao istinu Hristovog učenja.
Stradanje Svetog Stefana zbilo se godinu dana poslije silaska Duha Svetoga na apostole, odnosno iste godine kada se Gospod Isus Hristos vaznio na nebo. Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenikom. Njegovo mučeništvo potresno je opisano na stranicama Svetog pisma Novog zavjeta.
Sveti Stefan se naziva arhiđakonom, jer je bio prvi od sedam đakona koje su sveti apostoli postavili na službu oko pomaganja sirotinji u Jerusalimu.
Kako kaže biblijsko svjedočanstvo, Sveti arhiđakon Stefan bio je, kao i dvanaest velikih apostola, nadahnut silom Duha Svetoga. Činio je mnoga čudesa, pomagao ljudima i sva ta njegova dobra djela pominju se u Svetom pismu Novog zavjeta. U toj prvoj godini po stradanju i Vaznesenju Hristovom, Sveti Stefan je ogromnom snagom svoje vjere, svojih riječi i djela podsjećajući na riječi zakona i proroka Starog zavjeta, dokazivao Jevrejima, svojim sunarodnicima, da su oni zaista ubili Mesiju, očekivanog toliko vijekova. Zbog toga je među svojim bližnjima imao mnogo neprijatelja, ali ih je uvijek pobjeđivao svoji jasnim i istinitim riječima. Kako nisu mogli drugačije spriječiti njegovo propovijedanje, pribegli su, uz pomoć lažnih svjedoka, kleveti da je hulio na Boga i Mojsija, baš kao što se zbilo i sa Isusom Hristom. Tako su narodne duhovne strješine protiv Svetog Stefana pobunile narod. Kao i Hrista, Stefana su lažno optužili i uhapsili. Poslije hapšenja, uslijedilo je suđenje.
Na suđenju Sveti Stefan je odlučno i razložno pobijao jednu po jednu klevetu lažnih svjedoka. Izložio je, jasno i sa velikim poštovanjem, cijelu istoriju Izrailja od Avrama, koji je prvi dobio obećanje o dolasku Mesije do Mojsija, o kojem je govorio sa velikim strahopoštovanjem i uvažavanjem. No, istina o Mesiji još više je razgnjevila svešteničke i narodne poglavare. U tom uzavrelom trenutku, arhiđakon Stefan pogleda u nebo i to što je ugledao objavi svima prisutnima: „Evo, vidim nebesa otvorena i sina čovječjeg gdje stoji s desne strane Boga.” To je razjarilo sve njegove sudije te arhiđakona Stefana izvedoše iz grada i ubiše kamenjem.
Među prisutnim mučiteljima bio je i Stefanov rođak Savle, koji je kasnije, iskreno se pokajavši, spoznao istinu o Gospodu Isusu Hristu, primio Njegovo učenje i Sveto krštenje, i ostatak zemaljskog života proveo propovijedajući, kao apostol Pavle, jevanđeljsku istinu, šireći Hristovu riječ i osnivajući crkvene zajednice.
A toga dana, kada su Jevreji kamenovali arhiđakona Stefana, stajala je podaleko na jednoj uzvišici Presveta Bogorodica, sa Svetim Jovanom Bogoslovom, gledajući mučeništvo ovog prvog mučenika za istinu njenog Sina i moleći se usrdno Bogu za njegovu dušu.
Posljednje riječi Svetog arhiđakona Stefana su bile: „Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj”.Samim primjerom mučeništva i bespogovornog stradanja, arhiđakon Stefan je dao i dan danas daje primjer svim hrišćanima. Njegov primjer najbolje objašnjava riječi da je „krv mučenika sjeme Crkve”.
Mošti Svetog prvomučenika Stefana su pronađene blizu Jerusalima 415. godine Gospodnje.
(Svetigora)
