„Ne sabirajte sebi blaga na zemlji…Nego sabirajte sebi blaga na nebu…Jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše.“ (Sveto jevanđelje po Mateju, 6, 19-21)
„…jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno.“ (Korinćanima poslanica druga svetog apostola Pavla, IV, 18)
Manastir Nimnik (ranije Marijanski manastir) se nalazi u Braničevskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve, u blizini sela Kurjače, opština Veliko Gradište, na 20-tak kilometara od Požarevca. Posvećen je prenosu moštiju Svetog Nikole Mirlikijskog. Mjesto je božanskog iscjeljenja i sabiranja nerotkinja, neoženjenih muškaraca, roditelja i djece.
Narodno predanje govori o 12-godišnjoj djevojčici, Svetoj Nikolini, koja je postradala zbog svoje hrabrosti. Djevojčica je čuvala ovce na livadi iznad sela. Naišli su Turci i naredili joj da im pokaže put do manastira, sakrivenog u hrastovoj šumi, koji su namjeravali da poharaju. Odgovorila im je na vlaškom jeziku:
-Nišću nimnik! (Ne znam ništa!)
Ni po koju cijenu nije htjela odati mjesto manastira i Turci su je zaklali. Po svjedočenju mještana, na mjestu gdje je djevojčica izgubila život nalazilo se drvo obasjano čudesnom svjetlošću. Ta svjetlost se spuštala do glave djevojčice – velikomučenice, tvoreći svetački oreol. Na mjestu gdje se nekada nalazila crkva volovi su stali i nijesu mogli da krenu. Seljani su to shvatili kao Božji znak da tu treba da sahrane djevojčicu i podignu malu kapelu. Kada su je roditelji sahranili, po predanju, oko njene glave zasvijetlio je plavičasti oreol.
Po odgovoru svetice Turcima, manastir je dobio ime – Nimnik. Kapela i grob Svete Nikoline, koje narod oduvijek zove „Svetinja“, danas se nalaze u krugu manastira, čija je zaštitnica. Tu dolaze ljudi iz raznih krajeva da, molitveno, ponekad i po čitavu noć, potraže Božju pomoć i izraze zahvalnost
Obnovljeni manastir se nekad zvao Marijanski, po nazivu tadašnjeg sela, a današnjeg zaseoka sela Kurjače. Manastir Nimnik je nastao na temeljima srednjevjekovne zadužbine pripadnika srpske vlastele. Jedno, svešteno prenijeto, narodno predanje kaže da je crkvicu Svetog Nikole, na čijim temeljima je sazdan manastir Nimnik, „…izgradio car Lazar, a knez Miloš obnovio 1825.godine, kao mirsku crkvu (u kojoj sveštenosluže prezviteri i đakoni, a ne monasi – M.G.)“.
Sveta Nikolina se često ukazuje mojoj supruzi Dragici, kao srećna, razigrana djevojčica u izvezenoj narodnoj nošnji i košulji, nalik ruskoj. NJena anđeoska krila su savijena u obliku latiničnog slova „S“, koja stalno trepere i sijaju u boji zlata i meda.
Dolazi nalik leptiru, najprije sa loptastom glavom, a onda se pojavljuje u narodnoj nošnji, sa anđeoskim krilima. Ponekad stane pored željezničke pruge i titrajući „hoda“…
Sveta Nikolina je mojoj supruzi najčešće ukazivala na pripremanje „sudskog ubistva“, u zatvoru u Sheveningenu, srpskog haškog heroja Slobodana Miloševića, te na opasnosti koje prijete njegovoj porodici. Po ukazanju svetice, spašen je život Marku Miloševiću i on se ne smije vraćati u Srbiju.
