Stvoriti državu koju ćemo voljeti ili najdublje razumjeti veliku tragediju raznoverne braće

Piše: Dane Čanković

U statutu SrBskog narodnog pokreta „Izbor je naš” (2005. god.) stoji da će se Pokret zalagati za stvaranje one države koju će srpski narod voljeti, a ta država će biti garant opstanka srpskog naroda i zaštite njegovog suvereniteta i identiteta. Ona će zaštititi i svakog pojedinca u njoj bez obzira na njegovu pripadnost u konfesionalnom ili bilo kom drugom smislu. Takva država nije samo i ovakva Srbija, niti je samo i ovakva Republika Srpska. Državu koja će se voljeti, tek treba, uz Božiju pomoć, srpski narod da stvori, i to kroz proces rešavanja srpskog nacionalnog pitanja na Balkanu, a koje je podstaknuto razbijanjem Jugoslavije od strane Zapada. Trud i žrtve koje se daju tom prilikom, neće biti skoro ništa u odnosu na veličinu i značaj tog cilja – imati svoju državu.

Takvu državu nam neće niko dati „na tacni“, naprotiv, mnoge strane sile, a i neki od nas iz srpskog naroda, sprječavaće dolazak do tog cilja.

Pojedinac može biti ravnodušan prema rodoljublju, narodu i njegovom identitetu, ali država na tu ravnodušnost nema pravo. Svaka država koja zanemari vrijednosti naroda koji ju je stvorio, njegov suverenitet i identitet, raspašće se prije ili poslije, u krvi ili „kao kula od karata“. Ne mogu i ne smiju u državnim ustanovama raditi i biti podržani oni kojima je do rodoljublja, naroda i države, kao da „lanjskog snega“, oni koji gledaju samo na lični interes i zbog toga su spremni na svaku vrstu prevare i izdaje. Nije dobro da se relativizuje spremnost onih koji su se borili za otadžbinu i kojih je bilo u odbrambeno-otadžbinskom ratu oko 80.000 boraca (Republika Srpska), na način da im se u miru, zbog raznih prevara, pridoda 60.000 pojedinaca koji nisu učestvovali u navedenom ratu, stvarajući tako nepravdu koja mnoge može dovesti u iskušenje ukoliko se sutra dođe u situaciju da se ponovo brani narod i otadžbina. Država mora jasno pokazati razliku u podršci onim ljudima koji su pokazali spremnost pa i osjećanje radosti da proliju svoju krv za svoj narod i otadžbinu, od onih koji na to nisu bili spremni. A pogotovo je važno spriječiti stvaranje situacije u kojoj se obesmišljava borba pa i žrtva boraca – heroja, na način da se njihovoj djeci nameće stav kako su im roditelji budale što su se žrtvovali za državu.

Vrijeme je za strategiju naroda

Događaji u Evropi i svijetu pokazali su da je prostodušan, smiren i običan čovjek, da je običan narod bio upravu u odnosu na elitu, intelektualce (čast izuzecima i oni nisu predmet ovog teksta, i odmah se izvinjavam čitaocima zbog neobičnog stila u ovom tekstu), kada je govorio da će se Evropska unija raspasti prije nego što Srbija, srpski narod uđe u nju…
Potpisnik ovih redova (čovjek iz naroda, rudar) govorio je i pisao zadnjih 15-20 godina da Centar svjetske moći ruši sve vrste suvereniteta i identiteta, da razbija države i osnovne religije, posebno Pravoslavlje i Islam, kako bi porobio čovečanstvo i zagospodario svim svetskim bogatstvima, i da promijeni način života, pa i način ishrane (veštačko izazivanje nestašice hrane, virus Kovid 19, gubljenje čula mirisa i ukusa )… govorio da će biti rat u Evropi u kojoj će se mijenjati granice, da će u tom smislu Poljska gledati na neke teritorije Ukrajine, NJemačka na teritorije Poljske itd, puno pre nego što je i pokrenuta Specijalna vojna operacija u Ukrajini… da je spomenuti Centar moći još 80 – 90-ih godina (1989.) planirao reformu SSSR-a pomoću koje bi kontrolisao politički i ekonomski taj prostor, kao i prirodna bogatstva. Ako ne dođe do takve reforme planirao je da izazove rat Evrope protiv Rusije. U tom smislu najkrupniji događaj za izazivanje takvog rata trebao je da bude pokušaj rušenja Berlinskog zida, jer je spomenuti Centar moći bio ubijeđen da će SSSR učiniti sve da do tog rušenja ne dođe, što bi stvorilo situaciju za početak ratnih sukoba. Ruski rodoljubi, uz Božiju pomoć, vodili su i vode najmudriju politiku u zadnjih 300 godina, a uzimajući u obzir dotadašnji odnos snaga u Svijetu. Zato su ruski rodoljubi odlučili da bez ikakvog otpora SSSR dozvoli rušenje Berlinskog zida, što je iznenadilo Zapad i izbilo mu argumente za stvaranje sukoba NJemačke (Evrope) protiv Rusije. Gorbačovu i Jeljcinu bilo je dopušteno da donesu velike odluke koje su značile poraz SSSR-a (pobjeda Zapada u Hladnom ratu) a ruski rodoljubi, taj proces poraza SSSR-a preokrenuće u veliku pobjedu Rusije i ruskog naroda, a zbog suštine razumijevanja tog sukoba biće to i pobjeda čovjeka koji je po Božijoj blagodati. Jer, u najdubljem smislu, Centar svjetske moći želi da uništi čovjeka stvarajući svog „nalikčovjeka“. Da bi uspio u tome neophodno je da uništi prije svega Pravoslavlje a samim tim i Rusiju. Mnogi koji učestvuju u toj borbi nisu ni svjesni veličine i značaja te borbe.

Zbog intelektualaca (čast pojedincima) iznosim da ovakvi stavovi i predviđanja nisu posljedica umovanja, razmišljanja, „kalkulisanja“, jer pored umne spoznaje postoji i duhovna.
Narod od svojih vođa i intelektualaca, od elite ne traži da prihvataju predviđanja „baba gatara“, vračara, već da prihvate i priznaju da jesu došla i dolaze vremena koja oni naučnim metodama i umovanjem ne mogu predvidjeti a još manje razumeti i razjasniti. Običan čovjek će reći na najjednostavniji način, da u vremenu koje dolazi preživjeće onaj koji proizvodi zdravu hranu i koji bude imao krov nad glavom, na selu, u Planini.
Dakle, desiće se nuklearni rat.

Ne vjerujte onim ljudima koji se uzdaju u svoj um kako bi razumjeli događaje i haos koji slijedi. Oni govore da bi nuklearni rat uništio čovječanstvo i da zbog toga niko nije lud da ga otpočne. Sam takav zaključak je ludost, jer u dosadašnjoj istoriji ratovanja, u najvećim sukobima uvijek je korišteno i najsavremenije oružje koje je tada bilo na raspolaganju. Ali, i pored nuklearnog rata čovjek će preživjeti. Pitanje je ko, u kom broju i gdje. Intelektualci koji su govorili da neće biti nuklearnog rata, a govorili su i da ih je iznenadilo i rušenje Berlinskog zida, razloge rušenja i danas ne razumiju, za njih je EU „obećano mjesto“, nikada nisu ni pomislili da će biti rata u Evropi… Zbog događaja koji će uslijediti a koji će definisati čovječanstvo za narednih stotinu godina potrebno je uvesti mobilno stanje u svim ustanovama Srbije, Srpske, Srpske pravoslavne crkve, ali ne zvanično i na papiru već po delanju. Mobilno stanje treba uvesti i svaka porodica i pojedinac kako bi na neki način zadovoljio životno važne uslove – proizvodnja zdrave hrane i krov nad glavom u selu na Planini. Takve poruke ne znače izazivanje haosa već su posljedica odgovornosti i najdubljeg osjećaja. Haos će uslijediti ako nespremni dočekamo vijest o početku nuklearnog rata. Tada će biti bezvrijedna opravdanja intelektualaca i lažne elite u smislu, ko bi mogao da zaključi, očekuje, pa i pomisli da tako nešto može biti.

Jedna od najboljih armatura za temelj države koju će srpski narod voljeti, a ta država.., jeste najdublje razumjeti tragediju i veličinu odluke našeg pretka, našeg oca, koji je u vrijeme okupacije Otomanske imperije rekao svom najstarijem sinu Dušanu da je od danas Alija i da prihvati muslimansku vjeru kako bi spasao svoje, Milicu, Radojicu, Danicu, i taj zavjet trajao je generaciju, dve, tri, a onda neprijateljskom politikom koja je dolazila spolja „zavadi pa vladaj“, kao i zbog sujete, braća su počela ne jedan drugog da štite, nego jedan na drugog da kidišu i ubijaju. U tom međusobnom klanju, duboko u srcu nisu osjećali zadovoljstvo jer su znali da puštaju svoju krv. I sada, otac taj moli se i Isusu Hristu, Sinu Božijem i Muhamedu, Božijem poslaniku, da se sinovi njegovi izmire, da se braća raznovjerna izmire, a stranci ponovo spremaju kosti zle da se pokoljemo oko njih.

P.S. Namerno u pisanju mešam ekavicu i ijekavicu. Budućnost će možda pokazati zašto je to dobro, kao prelazna faza.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)