Tragedija na Prokletijama, u kojoj je još jednom izgubljen ljudski život, ponovo je otvorila pitanja bezbjednosti u planinama. Stručnjaci ističu da odgovarajuća oprema, realna procjena sopstvenih mogućnosti i poštovanje markiranih staza je od ključne važnosti.
Još jedna tragedija na planini koja važi za jednu od najsurovijih u regionu podsjetila je da priroda ne oprašta nepažnju, ali ni da iskustvo nije uvijek garancija sigurnosti. Gdje završava izazov, a počinje opasnost, pitanje je koje se ponavlja nakon svake nesreće.
„Kada ste pročitali da se ona okliznula, pomislite je li bila osigurana, šta se tu dešavalo. Posle vidite da se dosta toga tu izdešavalo, van njene moći. Onda opet imamo primjer na Grand Paradizu prije par dana gdje su sva tri planinara bila vezana u navezi i poginula su baš zato to su bili vezani u navezi, znači sve je to nepredvidivo“, kazala je planinarka, Svetlana Golović.
Prof dr Dragan Bulatović iz Planinarskog kluba „Visokogorci“, kazao je da sve ovo što se dešava je produkt nekog brzog vremena.
„Sve ovo što se dešava je produkt nekog vremena, brzog i dinamičnog u kome živimo, vremena površnosti“, ističe Bulatović.
Poseban problem predstavljaju pogrešne predstave o težini pojedinih uspona. Fotografije i utisci objavljeni nakon izleta često stvaraju sliku da su zahtjevne dionice dostupne gotovo svakome.
„Turisti koji posjećuju naše planine imaju običaj da ostavljaju recenzije da se na Bobotov Kuk može popeti u obične patičice platnene. Sretnete vi na toj stazi i ljude u sandalama, poprilično vještim, uspiju oni to ali problem je što onda oni ostavljaju dezinformaciju za ostale da je to lagano i da to nije izazovno i onda oni često ne traže planinarskog vodiča“, dodaje Golović.
Iako se najposjećenije rute redovno uređuju i obilježavaju, pogotovo na Durmitoru, dio posjetilaca svjesno napušta preporučene pravce.
„Prije sedam, osam godina, ne znam da li se Dragan sjeća, bio je slučaj da su izvlačili ljude, taj dio se zove Crveni Pas. Iako znam 70 odsto Durmitora, taj dio je za mene nepoznat. Znam da je vrh ali ne znam koji je predio i uspjela sam od lokalaca da saznam da je to dio kojima su ljudi koji su izdizali gore, bio najkraći put da se iz Todorovog dola siđe u Škrčku dolinu. To je zapušteno, zaraslo, oni su se u opancima, odnosno ti gošrtaci mogli da prođu. Ali to dvoje stranaca su ušli u dio i došli su do mjesta gdje ne mogu da se nastave ni da se vrate“, kazala je Golović.
Planina ne pravi razliku između početnika i veterana. Zato ishod uspona najčešće zavisi od pripreme, odgovornosti i spremnosti da se na vrijeme odustane. Upravo zbog toga, nakon svake tragedije ostaje ista poruka – vrh će sačekati, ali izgubljeni život ne može biti vraćen.
