Zamislimo scenario u kojem Sjedinjene Američke Države odlučuju da prekinu višedecenijsku politiku indirektnog pritiska, te da uđu u otvoreni, odlučni obračun sa narko-kartelima povezanim sa državama Balkana, te na sličan način kao u Venecueli. U tom mogućem raspletu, metode koje su do sada djelovale rezervisane za akcione filmove, poput bombardovanja, vazdušnih desanta… pa čak i tajnih operacija duboko na tlu suverenih država, otmice političkih lidera povezanih sa kriminalnim strukturama, postaju dio realne geopolitičke prakse?

Takav preokret predstavlja ne samo presedan, već šalje jasnu poruku u savremenim međunarodnim odnosima. Poruka je više nego jasna: politički imunitet više ne važi za režime koji se od strane Sjedinjenih Država percipiraju kao logistički centri organizovanog kriminala, koji ugrožava interese i bezbijednost SAD-a, borba protiv narko kartela briše čak i legitimite vlasti suverene države.

Borba protiv kartela podignuta je na naviši nivo nacionalne bezbijednosti SAD-a i da će kao takva biti dosljedno primjenjivana svugdje u svijetu.

Iz ovoga konteksta, Balkan više nije udaljena perfiferija interesa Sjedinjenih Država, naprotiv.

Već godinam unazad mnoge bezbjednone službe i agencije za sprečavanje trgovine i krijunčarenje narkotika, iz svijeta naročito iz Amerike, ukazuju da je kriminalna mreža na Balkanu snažnija čak i od nacionalnih, vjerskih i ostalih podjela te su uspjeli razviti jednu od pet najvećih kriminalnih organizacija na svijetu poznatiju kao Balkanski kartel, i kao takvi su debelo integrisani u globalne tokove narkotika, oružija, duvana ali i trgovinu ljudima. Naročito je interesantna njihova povezanost sa karelima Latinske Amerike, gdje su od mnogih međunarodnih bezbjednosnih službi označeni kao logističko-distributivni stub organizovanog kriminala između Evrope i velikih južnoameričkih proivođača.

Ukoliko je SAD krenuo u temeljan obračun sa organizovanim kriminalom, logično je da je jedan od sledećih koraka presijecanje prekookeanskih mreža i ruta, među prvima na udaru biće kriminalni akteri sa Balkana zbog njihove povezanosti sa politikom, bezbjednosnim službama ali i finansijskim sektorom koji je decenijama vješto prljav novac stavljao u regularni promet.

Ukratko „filmski scenario iz Venecuele mogao bi imati evropsku premijeru baš na Balakanu“ time pitanje organizovanog kriminala na Balkanu nije više problem samo balkanskih država, već koliko je Balkan zreo da se suoči sa tim problemom prije nego što to učini SAD, te da je brzina i kvalitet borbe protiv istog ključno za dalji rasplet događaja. Što bi se reklo sad ili nikad.

U svijetu u kojem se granice između kriminala, politike i geopolitike sve više brišu, Balkan ne može računati na to da će ostati po strani kao ostrvo kriminala, već mora imati jasnu zajedničku strategiju po tom pitanju.

Tagovi