ŠTA TO BI SA (OT)PADOM POLITIČKOG STADA D(R)PS-OVACA?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

 Što je ovo evo neko vijeme, te su D(R)PS-ovaca „crne šume“ zamučale, ne razliježu patriot-(ko)mitskim urlanjem, nit’ se čuju krici il’ borbeni zov kamośutra(ša), a jesu kami od njihova jalova okupljanja?

Uf, oh, ah, (…)!? „Kako (ja) ovo složih“, što bi rekao – upitao Filip? Neću, nit’ umijem, u poete, to je (po)sigurno. Nego se (pri)sjetih ne tako davnih i bučnih, a neprijavljenih, okupljanja patriot-(ko)mitskih i(li) kamośutra(ša) za koje se do današnjih dana ne (sa)zna(de) ko su bili njihovi organizatori!? Ah, Bože moj, najveća nam to tajna bila i osta(la) od Milova bivšega režima!?

Kako nastaviti sa tekstom koji ste kanili (na)pisati, pripremali za objaviti unazad desetak dana, kada svakodneveno imate makar po jednu (iz)nenadnu „vijest“ koja vas preteče i sa kojom neko hoće drugom, ali (na)opakom namjerom, nešto po(r)učiti i(li) zataškati, pa tako ispadne da se (na)ruga ne samo javnosti nego i institucijama (su)verene nam države Monten(ij)egra odnosno Crne Gore, naravno i samoj državi?

Taman se bijah usredsredio, poslije brojnih prepravki i izmjena, dopuna i skraćivanja teksta, da okončam sa pisanjem za navedeni naslov, kad ono, opet iznebuha, neka „vijest“ kojom se javnost obavještava da je izvjesna Lidija Mitrović, bivša „specijalna tužiteljka“ sa pravosnažnom optužbom-rješenjem od 7 (sedam) mjeseci zatvora, pobjegla-utekla odnosno „nije više na adresi stanovanja“, odakle se vjerujem(o) redovno, do prije neki dan, javljala!?

A istraga će to (po)tvrditi (pre)gledom (nad)zornih kamera ili urednom (pa)pirologijom, izvještajem onih koji su imali pravo pristupa i kontrole imenovane osobe i(li) njene stambene jedinice! Nadamo se odnosno to sigurno (oče)kujemo, kao javnost koja je o svemu „veoma dobro i ažurno“ informisana, naravno od strane onih koji tako revnosno do sada vrše svoju službu!?

Svima nadležnim instancama (po)stavljam(o) samo jedno pitanje: Hoće li se sa bjegstvima, onih koji bi poslije presude trebali biti odmah privedeni u UIKS-u, sve na tome završiti, jer za sada bjegunci protiv države vode rezultatom 2 : 0! Taj rezultat nije baš za podcjenjivanje odnosno teško je dostižan, a s druge strane i mnogo je „ružan“ pa šteti „ponosu, časti i ličnom ugledu“ jedne „suverene“, iznad svega „najstarije ekološke i (pro)evropske države“?

Onako, nešto mi pada na um, ne (za)mjerite čovjeku u trećem starosnome dobu, što ću primijetiti da je riječ o jednom bjeguncu muškoga pola pune mladalačke snage! Čovjek je pao u iskušenje poslije izlaska na slobodu i negdje se „zaigrao, a možda i zapio da razgali dušu svoju“!? Od besane noći zaboravio da se javi organima „reda i mira“, preskočio dan ili dva, a kažu da se već videom javlja(o) čak nekoliko puta!? Eto, (i)spravio je svoj (ne)namjeran gest, makar i na kratko!?

A ne smeta i jedan upit povodom bjegstva one druge osobe ženskog pola! Takođe, mlađe starosne dobi, koja se možda negdje sa drugaricama iznenadno (su)srela, nakratko „zastala“ i počela prije fakta s(l)aviti „slobodu“, koja joj je (pravo)snažnom presudom (p)odavno ukinuta – potvrđena da je mora sada (od)služiti!

To su neka opažanja i „razlozi“ zbog kojih bi (ne)imenovane – odnosne osobe izbjegavale da se jave da „odmjerenu“ kaznu na miran način prihvate i sve bude na obostrano zadovoljstvo! Za onu žensku osobu barem (sa)znadosmo i „pravi razlog“ njene odluke što pobježe, kako „napisa u poruci“ sve zbog „nepravde“ koju ne može više trpjeti!?

Tako nam javiše, ostavila je porodici pismo te sadržine, ali je i nešto, ipak, najavila „(…) ide da nastavi ono što je započela u Kotoru“!? Ako je tako onda je treba razumjeti, (o)pravdati čin njenoga „bjegstva“, jer barem u Crnoj Gori toga ima odviše!

Nekome može biti da seiri uzduž i poprijeko Crnom Gorom ili sudska ročišta da u nedogled odlaže, a neko se ne može „sakriti iza brda“ i raditi mirno, skromno, pošteno, makar da se zaposli poslije dvije decenije čekanja na birou Zavoda za zapošljavanje! A Ustav crnogorski svakome sposobnome i godinama (pri)stiglom punoljetnom garantuje-omogućava pravo na rad!  Tako je kako je! Sve se trpi do jedne ure koliko se najviše može, dokle čovjek ne jekne od muke (pre)velike i odluči se da makar od svega pobjegne!?

Ma, mi smo mala ali junačka i (de)mokra(tska) država, koja ima poseban i visok prag tolerancije od strane važnih institucija sistema posebno za one „sa zaslugama“, koji su dali svoj (po)veliki doprinos sa novcem (pot)kupljenom referendumu za samostalni i „mnogo ljubljeni Monten(ij)egro“! Zar nije tako, recite mi javno?

A iz kojega ono političkoga tabora ili partije bijahu oni/ovi, znate li? Znate, vi dobro, da su oni/ovi D(R)PS-ovci, ako ne članovi sa knjižicom ali jesu simpatizeri okoreli, aktivisti pobiješnjeli, to su oni sa „sigurnim glasom“ iz političkoga stada koji je pod Milovim krilom tri pune decenije, bili i ostali! Pa, kao veliki rodoljubi, patriote, komite, kamośutraši dali su svoj suverenistički g(l)as da mogu slobodno raditi što im god padne na pamet, a da ne odgovaraju za ono što čine mimo važećih zakonskih propisa u toj njihovoj za euro „mnogo voljenoj državi Monten(ij)egru“.

Sve su tako gradili i radili za nastalu privatnu državu odnosno posjed – feud njihovom stranačkom vođi – političkom čobaninu Milu, pastiru „najbrojnijeg i najjačega“ političkoga stada i nosiocu „premijerskoga pojasa sedmi dan“, odnosno Nokovoj „dvometrici“! Pa ko je taj i ko su sve ti koji su zaboravili kada je Novak Kilibarda u jedno svoje pero, po sred parlamenta i na sjednicama za politički sistem i ekonomski razvoj, „govorio i tvrdio“ da u Crnoj Gori nema Crnogoraca, „svi su samo Srbi“?!

Niko, pa ni baba Vang(l)a ne može znati šta nosi dan a šta nosi noć i kakvo će jutro sjutra osvanuti u našoj dičnoj, suverenoj državi Crnoj Gori!? Međutim, ako ćemo se ugledati na prethodna dešavanja onda se možemo nadati onoj narodnoj „treća može biti sreća“! Tako da nas (u)jutro može dočekati „vijest“ da je neko od zatvorenika ili pritvorenika pobjegao iz UIKS-a, (ZIKS-a), a (nad)zorne kamere ga nijesu evidentirale, jer se baš u tom trenutku desio strujni udar!

Pravo da vam kažem tome se ne bih obradovao a još manje iznenadio, kako dosadašnje stvari stoje u našem sistemu bezbjednosti! Ko može znati šta oni tamo unutar visokih zidina i zamandaljenih vrata smišljaju, promišljaju, zamišljaju, planiraju kratkoročno ili dugoročno kako bi ostvari svoj bijeg kao cilj „do slobode“! Naravno, tu ne bih mogao (u)računati one koji su prešli starosnu granicu od 55 godina, sem da su sportisti, utrenirani! U Crnoj Gori i „nemoguće je sigurno moguće“, to se svakim danom i potvrđuje nepobitnim primjerima!

Ne mogu da (pres)kočim, ma i neću i da bih to (po)želio, a da i na ovom mjestu još jednom (ne) (is)taknem jednu bitnu karakteristiku političke partije tadašnje, u kontinuitetu i sadašnje, zvane D(R)PS-a, za koju tadašnji poslanik Narodne stranke Predrag Drecun reče, u posljednjoj deceniji 20. vijeka u crnogorskom parlametu, da tu partiju treba (na)zvati „pravim imenom“ DRPS – drps sistemom!

To mu potvrdiše tada i njegovi nerazdvoj(e)ni politički drugari i ljutiti narodni saborci Dragan Šoć i lider te stranke Novak Kilibarda. A gdje su oni potlje bili i kome su se političkome taboru priklonili i pridružili, znamo to svi, jer su dokazi i tragovi veoma vidljivi i dan današnji služe nepobitno kao potvrda o iznijetom.

Niko od tada pa sve do današnjih dana nije dao bolju i tačniju odliku o strukturu jedne partije i njenu karakternu osobinu sa kojom se (pre)poznaje i stoprocentno nepobitna je, što i dokazuju brojni primjeri njenih visokih partijskih članova koji su jednim dijelom u UIKS-u, drugim dijelom na uslovnoj slobodi i čeka(ju) na sudski poziv, a jedan manji broj njihov je u bjegstvu ili na liječenju u inostrastvu!? Naravno, u daljem tekstu navesti ćemo tridesetak njihovih imena, jer ih sve pobrojati nije moguće nako da razvodnimo ono o čemu kanimo pisati i naslovom potvrditi!

Još nešto, imam (s)lično reći, a to je izjava Milana Kneževića, lidera DNP stranke i poslanika u crnogorskom parlamentu, koji nam krajem decembra protekle godine umjesto novogodišnje čestitke reče „vragolasto i politički, oporo i slikovito, ogoljeno i precizno“ u svojoj izjavi: „Od devedesetih godina pa skoro do današnjeg dana, što potvrđuje i Skaj prepiska, Crna Gora je nastajala na tri osnovna proizvoda.

To su nafta, cigarete i kokain…”! Kratko i jasno, „brk u brk ili dim u dim”! I niko da se od „brojnoga i najjačega” političkoga stada DRPS-ovaca glasne, makar pokuša da ublaži, tu (nepo)bitnu činjenicu!? A kako bi i mogao pored tridesetak afera koje su jednog vladara u trodecenijskoj vlasti zauvijek politički okovale i okarakterisale, a bogme i lično dobro uzdrmale, pa ga čak koštale na izborima za predsjednika po(ra)zom u pokušaju da se dohvati i trećega mandata?!

Samo obratite pažnju na još jednu Milanovu izjavu, koja ne samo da zvonko i daleko odjekuje, već je esencija medicinske dijagnostike, a glasi: „Gdje god se nešto pomene, tu je ili Milo Đukanović ili Škaljarci ili Kavčani. Na Mjesec da se popnemo, našli bismo nekoga iz Crne Gore (…), ko je vodio čovječanstvo devedesetih i dvijehiljaditih godina. Perverznjaci i bolesnici…“?! Tome se nema nit’ što dodat’, a nit’ što oduzet’!

Kakve (li) slučajnosti, koincidencije, „curenja” podataka sa moga raučara, ili nešto posve nebitno!? Kada sam se prije dvadesetak dana „oslobađao” brojnih radnih naslova koji su mi se nagomilali i postali „balast” za prestarjelu tehniku, od 1000 zadržah samo 138 naslova! A među njima i jedan, napisan 2023. godine, kao hitan i obavezan za „obradu”, pod radnim naslovom: „Da li (nam) bolesnici upravljaju državom”? Do istog zaključka dođosmo!

Poslije Milanove izjave, sa mojim navedenim radnim naslovom, bila bi suvišna obrada takve problematike! Naravno, Milan nije čekao već me je preduhitrio nenamjerno i ne znajući za mene. Iako se lično ne poznajemo niti smo se (i)kada (su)sreli ja sam mu zahvalan što me rasteretio daljeg razmišljanja na (za)datu temu!

Kao istoričar i naučni radnik ja bih i dalje nastavio sa prikupljanjem-istraživanjem podataka, pa u krajnjem napisao neki opširniji tekst o tome, makar 4-5 stranica. A Milan je, kao iskusan političar, na vrlo jednostavan, jasan, kratak i precizan način izrekao jednu nepobitnu činjenicu i bez pardona postavio političku dijagnozu vladara, predsjednika države i njihovu vladavinu u posljednje tri decenije ne samo na prostoru Balkana nego i mnogo šire!

Šta je drugo ako nije sprdnja i tuga, kada jedna individua ili pojedinac odnosno bivša predsjednica Vrhovnoga suda, jedne visoke sudske instance, poslije uspješnih izbjegavanja i odolijevnja pozivima – obavezama, zahtjevu Suda da se redovno (po)javi na zakazano ročište pa konačno i na jedvite jade, poslije skoro tridesetak odloženih ročišta i nepravosnažne sudske presude ona još uvijek „stoji na slobodi“?

Šeta i nekome se prkosno u lice unosi i ruga, iako je indirektno ali je potpuno jasno da kaže niko joj neće moći ništa, jer ona i „mnogo zna“?! A, ako (se) odluči da (pro)govori onda (ona) ima mnogo toga za reći sve „šta je vidjela“ u sudstvu u kojem je bezmalo bila dvije decenije na gotovo najvažnijim i najvisočijim sudskim funkcijama!

Naravno da to nije njena prijetnja već (na)glas izjava data sa dobro usmjerenom odnosno ciljanom namjerom onima koji bi htjeli da joj sude i odmjere kaznu za djela koja su joj stavljena na teret odnosno na njena leđa, a koja su u trećem starosonom dobu i ista su mnogo jaka, izdržljiva i za sve poteškoće naredna da ne popušte za lako, makar to bilo i za „stepen“!?

Za sada Vesna „progovriti neće, niti je može neko na to natjerati“ pa čak bila to i presuda sa kaznom od 20 godina zatvora, a nekmoli samo 10 godina kako stoji u nepravosnažnoj presudi, a tek do pravosnažnosti šta se sve može izbjeći, izmijeniti, ublažiti, izliječiti, umanjiti samo da ne „progovori“ ona koja je sudstvom nekad upravljala i o njemu sve znala!?

Da li je na umu imala, u cijelom tom njenom ukupnom znanju i saznanju, argumente za „prokopani tunel ispod temelja sudske ustanove, kao i za kopače tunela koji nijesu ništa (po)remetili a najmanje odnijeli, odnosno ništa nije nestalo kako reče tadašnji (na)čelnik te sudske ustanove, sem nekoliko kubika zemlje što je neko iznio a da se ne zna na čijem je placu ili dvorištu sve odloženo“!? Zašto niko da (pri)upita i nju i tadašnjega „načelnika“ da li su kakava dokumenta prilkom kopanja tunela zatrpa(va)na ako već nije ništa odnijeto, pa bivša predsjednica zna sve radnje koje su (spro)vođene tokom tog „građevinskog poduhvata“?!

Još od vremena – mandata bivše VDT-a Ranke Čarapić ostao je „poduži rep“ u nasljeđe Vesni, a koji se vuče sve do danas odnosno „izjava o moralu kriminalaca“, to jest polemika u koju se tužiteljka Ranka bila upustila da ne kažem nasukala pa je iz tih polemika ostala zapamćena ta njena izjava iz 2010. godine, u kojoj je navela da „nema problema” sa kriminalcima zavaljjujući njihovom moralu:

„Znate kako, kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome nijesam stavila na teret ono za šta nijesam imala dokaze„, rekla je Ranka Čarapić, bivša tužiteljka VDT-a!! Nažalost, bila je i Predsjednica Komisije za etički kodeks državnih tužilaca i članica Tužilačkog savjeta!

Mislim, a ne branim niti mi na um pada, da nije Vesni Medenici, bivšoj predsjednici Vrhovnoga suda, poslije toga bilo lako izaći na kraj sa „moralom i etičkim kodeksom kriminalaca“, ako je već neko prije nje sa tako visoke sudske instance rekao to što je rekao, a kojih je i tada bilo mnogo po suverenoj državi Crnoj Gori!?

A, to što joj je sin „pobjegao“ ili blago rečeno „neprimijetno“ napustio mnogo voljeni i ljubljeni njegov – njihov Montin(ij)egro iz (ne)korumpirane države, svakako demokratske i (pro)evropske, baš je briga velika, koja je ne dotiče ili kako reče njena/njihova odbrana da su je poslušali ili da su prihvatili jemstvo za njenoga sina Miloša, od nešto milion i nekoliko stotina hiljada eura za puštanje na uslovnu slobodu, kako bi se uspješno mogao braniti sa slobode, vjerovatno odnosno sigurno je da do bjegstva ne bi došlo!? Pa zar to nije (in)direktno jedna vrsta ucjene od strane odvjetnika ili dokaz da nam sudstvo nije potonulo iako radi odveć dugo sa mnogo trulih dasaka, a za koje ona sigurno zna i da ih je vidjela kao i njihov rad kada ih je (pro)ocjenjivala!

Ne tako davno bi, decembra mjeseca 2025. godine, izjava data na završnoj riječi u sudu: „Vesna, nikada neće progovoriti. Zna se od koga je Vesna (…)“! A zašto bi ona i progovorila kad je još uvijek na slobodi u svome rodnom Kolašinu, iako postoji sudska presuda – prvostepeno rješenje o kazni na 10 godina zatvora?

Ona može slobodno da se šet(k)a, a sin Miloš da je u bjegstvu i da nam se sa pristojne distance bez straha da bude „lociran“ da se „javlja“ preko videa  živ i zdrav, i da niko ne može da potvrdi da li je to on ili njegova sjenka odnosno dvojnik koji zbunjuje javnost a poigrava se sa izvršnim i sudskim instacama pokazujući njihjovu nemoć ekspertske odnosno sofisticirane IT tehnike ili uređaja a da se ne otkrije-locira gdje se imenovani sakriva! 

Nije samo „skandalozno“ što su Vesna Medenica, njen si Miloš i Lidija Mitrović još na slobodi do „pravosnašnosti presude“ (od 10 godina, 10 godina i dva mjeseca, 7 mjeseci) nego je smijurija teška od njihovog načina izbjegavanja da se privedu poznaniju prava, a bruka je još i veća što nema jednakih aršina o krivičnoj odgovornosti optuženih kao i onih koji su tako nešto dozvolili ugađajući jednoj starni a drugima popuštali mnogo više od dozvoljenog!

Da je kojim slučajem neko bio u ulozi, prvostepenom presudom, okrivljene Vesne Medenice a ona bila i dalje predsjednica Vrhovnoga suda uvjeren sam da ne bi dozvolila da dođe do tako brojnih odlaganja u jednoma sudskom postupku kao što je bio njen slučaj, koji se vodio gotovo tri godine i to sa slobode!? Tako je udarcem čekića označavan početak (i)li kraj suđenja, a partijskom knjižicom DRPS-ovaca se sve sakrivalo!

Sumnji(ča)vo mi izgleda i njen smještaj – adresa u Kolašinu, kao da nema svoj stan u Podgorici, pa joj je dodijeljen „nužni odjel“ za stanovanje u rodnom Kolašinu!? Naravno, ono malo stambenih jedinica koje je dobijala, kreditno se zadužujući i otplaćujući u ratama po smiješno niskim novčanim iznosima, na vrijeme je razdijelila svojoj djeci i unučadima, pa joj je ostala tamo neka vikendica ili „oronulu kuća“!? Šta drugo reći već da je sve to velika farsa i jedna teška smijurija od onoga sistema koji je postojao u vremenu vladavine Mila Đukanovića, političkoga pastira „najbrojnijeg i najajčeg“ političkoga stada DRPS-ovaca!

Poslije svega što se izdešavalo jednoj bivšoj predsjednici Vrhovnoga suda koja je bila u sudstvu na visokim javnim i državnim fukcijama, bezmalo dvije decenije, kao i oko presude i bjegstva njenoga sina Miloša, javno joj se postavlja samo jedno pitanje, koje ima više dozu moralnog kredibiliteta njene ličnosti kada je rekla: „Ići ću čistoga obraza i uzdignutog čela“?!   

Na šta je mislila Vesna Medenica kada je t(ak)o izgovorila i kako ona shvata „po(r)uku“ svoje bivše koleginice Ranke Čarapić „da i kriminalci imaju svoj moral i oni to staršno znaju da cijene“? Da li i dalje ostaje na tom i takvom poimanju moralnih normi  u kome pravila ponašanja su u skladu sa „moralnim kodeksom kriminalaca“? Da li je takav „(m)oralni kodeks“ bio na snazi dok je ona vladala crnogorskim sudstvom? Da je je i dalje na snazi izjava o moralu kriminalaca?

Sve afera do afere, najnovija Džefrija Epstina fajlovi u kojima se pominju i naš bivši odnosno sadašnji počasni predsjednik države Crne Gore Milo Đukanović, pa Miroslav Lajčak, savjetnik premijera Roberta Fica u državi Slovačkoj koji je odmah podnio ostavku na svoju službenu funkciju, jedna drugu prestiže, da čovjek ne može ni naslove njihove pročitati a kamoli da ponešto o tome reče ili napiše!

Evo najnovija, koja nas radoznale građane može da zabavlja ili je tako namješteno da se nešto drugo prikrije ili otkrije, je bjegstvo Miloša Medenica, odmah zatim još svježije je bjegstvo bivše tužiteljke Lidije Mitrović! A malo prije toga „seks afera“ na državnom nivou zvana D. Vukšić – M. Pajković koja se pojavila niotkuda barem za nas koji se tome iznenadismo i sa velikim čuđenjem primismo, jer je riječ o bivšem direktoru ANB-a Dejanu Vukšiću, advokatu i savjetniku predsjednika države i jednoj dami službenici – direktorici Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda! Dakle, u desetak dana tri afere ne zna se koja je zabavnija za javnost a „bolnija“ za (ne)odgovorne u državi Crnoj Gori!

A što ako je afera seksa na državnom nivou zvana Vukšić – Pajković stvarno imala za cilj da skrene državne (ne)bezbjedonosne strukture i njihovu pozornost umanji da propusti odnosno omogući slobodan polaz – bjegstvo Milošu Medenici i Lidiji Mitrović?! Zaista, iako je sa ironijom rečeno, bilo bi to presmiješno i za uzrast jednog sedmogodišnjaka!

Ostaće zapisano, kao predmet za dalje analize, stručna i naučna izučavanje posebno od strane istoričara, i to naročito onih koji se bave političkom istorijom odnosno izučavaju istoriju parlamentarizma u jednoj državi ili u jednom regionu koji obuhvata više država, da je jedna politička partija doživjela takav sunovrat na političkoj sceni poslije njene vladavine od pune tri decenije, a da su članovi toga političkoga stada ostali politički slijepci pa su umjesto nesmjenjivog lidera u sopstvenim redovima partije istoga proizveli odnosno počastili političkom krunom ili titulom „počasnog predsjednika“, i tako mu omogućili da u nizu raznih titula i brojnih nacionalnih i evropskih nagrada ima dvije lente: jednu počasnog predsjednika države u kojoj je vladao 30 ljeta i drugu lentu počasnog lidera stranke D(R)PS-ovaca odnosno partije jednog od „najbrojnijeg i najjačeg političkog stada u svojoj državi zvanoj „Crne Šume“ odnosno Monten(ij)egro ili današnja savremena, demokratska, uspravna, ekološka, (pro)evropska, Crna Gora!

A zašto rekosmo „savremena“  pa tu stoji jednostavan odgovor koji je zacrtan u njihovom partijskom statutu gdje je brojno članstvo dogovorilo jednoglasno da imaju pravoslavnu crkvu svih nevjernika, agnostika i vjernika, pravoslavaca i Crnogorca kao „novočovjeka“ na kojega će se ostali naslanjati i „morati navići“, jer im druge mema!? Da apsurd politički bude još veći i nadraste i samoga sebe u godinama kada ni biološki ljudsko biće ne može da raste on ipak prkosi toj fizičkoj sili zvanoj „zemljina gravitacija“!

Neko se isčuđava tome što se Vesna Medenica ne izjašnjava odnosno ne kometariše čin bjekstva njenoga sina Miloša, a kako kada je sama govorila zaštitnički, još davno prije toga, da on neće bježati jer da je htio me bi se vraćao!? Za nju nema zime iaoko je osuđena na deset godina, a ne 20 kao što je bila prije toga o budućoj presudi (na)čula. Pa dobro je prošla ako tako ostane ili bude kazna još i više ublažena tu oko pet godina, s obzirom na godine koje ima i zdravstveno stanje posebno kičmenoga stuba odnosno išijalgije – lubalnoga dijela „diskus hernija“. Da joj samo Bog od pomoći bude i to će brzo proći, tokom liječenja više po bolnicama nego u prostorijama UIKS-a – ZIKS-a, sem da zatraži da odleži kaznu u Beogradu, ako se bude kako moglo, jer su tamo stručnjaci za te bolesti njene, svetove, miloševe i tako dalje ili u kao V. Veljović u Njemačkoj!

Tako dođosmo do samoga kraja ga progovorimo odnosno navedemo, kao što obećasmo, imena i prezimena političkoga stada DRPS-ovaca koji su se na sve strane razletjeli posle onoga velikoga strmoglava stranačkoga na predsjedničkim izborima! Tada je njihov nesmjenjivi partijski lider mirno podnio i priznao poraz, a njih ostavio da se snalaze i odgovaraju za sve što su nezakonito činili njemu pa i manje sebi u korist, bilo političku ili materijalnu-finansijsku.

Sve ih je nadigrao i politički izigrao i namjestio da im sude oni koji preuzeše vlast, a sebe je sklonio i čak obezbjedio titulom „počasnog predsjednika države“ i još drugom titulom „počasnog lidera stranke“ DPS-a ili kako je pravim imenom nazvaše „narodnjaci“ – DRPS sistemom!

Pa zar ne vidite ljudi, nijeste slijepci, da su oni koji su bili na visokim i istaknutim državnim pozicijama i instacama porazmještani daleko od svoga partijskog lidera-vođe, da mu ne smetaju ali da ga osiguraju svojim krivicama i sudskim presudama da može slobodno da se šeta ne samo diljem najudaljenijih gradova i država, najpoznatijih turističkih destinacija nego da je slobodan poći onako „turistički“ tu do Kosova, u Prištinu, pa da slobodno „njihov Milo aterira Kurtiju na krilo“!

Jedni su privremeno smješteni – pritvoreni u ZIKS-u odnosno UIKS-u, a drugi su bili ali su otpušteni odnosno uslovno na slobodi, neki su na liječenju, a neki odnosno većina je na čekanju dok ih sudski i izvršni organi pozovu da se izjasne o krivici njima stavljenoj na teret. I za sami kraj u finišu najkraće što mognemo da iznesemo a ne opteretim(o) ionako opširan tekst, a nijesmo mogli kraće iako smo više od iznijetog odbacili!

Započelo je u Budvi, „metropoli turizma” i to sa aferom „Zavala”! Tada su pravosnažnom presudom osuđeni predsjednik opštine Rajko Kuljača, njen potpredsjednik Dragan Marović, i još 9 osoba, kao i poslanik u Skupštini Crne Gore Đorđije Pinjatić. Svaki od njih odslužio je sudski izrečenu i izmijenjenu – ublaženu kaznu, s jednim izuzetkom kao što je: „Presudom Apelacionog suda, kazna zatvora Kuljači je prepolovljena, u odnosu na raniju odluku Višeg suda.

On je bio ključni svjedok saradnik u tužilačkim istragama o budvanskoj kriminalnoj grupi, na čijem je čelu prema sopstvenom priznanju bio nekadašnji državnik i funkcioner DPS-a Svetozar Marović. Kuljača je priznanjem označio Svetozara Marovića šefom te grupe i omogućio Specijalnom tužilaštvu da istraži i procesuira višemilionske malverzacije u metropoli turizma”.

Klupko organizovanog kriminala, za koje su javno šaptalo i znalo, po kuloarima uveliko pričalo, počelo se odmotavati ne samo u Budvi nego i drugim gradovima Crne Gore, a najvećim dijelom kod onih koji su imali „svoj biznis” u Podgorici. Hapšenja su počela sa „drugovima”: R. Kuljača, Đ. Pinjatić, D. Marović i tako dalje. A nastavilo se dosta sporo i selektivno, uglavno sa onima koji su smetali nesmjenjivom političkom lideru i vladaru tokom stvaranja i jačanja privatnog feuda od države Crne Gore odnosno njihovog „mnogo ljubljenog euro Monten(ij)egra”, tokom trodecenijskog trajanja vlasti D(R)PS-ovaca!

U istražnom zatvoru-pritvorskoj jedinici u Spužu, pritvorenici: dr Duško Knežević, Milo Božović, Milivoje Katnić, glavni specijalni tužilac; Duško Golubović, Aleksandar Aco Mijajlović, Ranko Ubović, Veselin Kovačević, Zoran Lazović, bivši pomocnik direktora UP i njegov sin Petar Lazović, Dejan Knežević, Drago Spičanović, Slavko Stojanović i tako dalje!

U bjegstvu: Ljubo Milović, Miloš Medenica, Lidija Mitrovi i tako dalje! Ostali (ne)dodirnuti – (ne)taknuti ili zaboravljeni: Aleksandar Aco Đukanović, Ana Đukanović Kolarević, Filip Vujanović, Ratko Knežević, Branimir Brano Gvozdenović, Veselin Barović, Dragan Bokan, Duš(an)ka Jeknić, Ranko Krivokapić, Miodrag Vlahović, Raško Konjević, Marko Bato Carević, Miomir M. Mugoša, i tako dalje!

Na liječenju: Svetozar Marović u Beogradu-Srbija, Vesna Medenica u Crnoj Gori (povremeno Herceg Novi – Podgorica), Veselin Veljović, bivši direktor UP, u Njemačkoj! Među osumnjičenima, a nalazi se na slobodi je Dejan Peruničić, bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost! Da li ih ima još, moguće (…)?!

Na uslovnoj slobodi, bivši pritvorenici: Svetozar Marović, Saša Čađenović, Veselin Veljović, Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda CG; i njen sin Miloš Medenica, Verica Maraš, Jelena Perović, Aleksandra Nastić, Milovan Pavićević, Vladan Lazović, Milorad Žižić, Aleksandar Bošković, Veselin Mujović, Dejan Knežević, bivši pomoćnik direktora policije.

Bivši pritvorenici, osumnjičeni za krivična djela, sa slobode (da) se brane – čekaju(ći) sudski poziv: prof. Dr Veselin Vukotić, mr Predrag Bošković, Dušan Perović, Đorđe Rajković, Petar Ivanović, Milutin Simović, Dragan Brković, Enis Baković, bivši pomoćnik direktora UP; Blažo Jovanić, bivši predsjednik Privrednog suda; Branko Vujović, prof. dr Božo Mihajlović, Nenad Neno Vujošević, sekretar Vrhovnog državnog tužilaštva (otišao u inostranstvo na liječenje), Veselin Mujović, i tako dalje!

U bjegstvu, bez nacionalne potjernice, na crvenoj interpolovoj potjernici ili bez crvene potjernice: Ljubo Milović, Miloš Medenica, Radoje Zvicer, Lidija Mitrović i tako dalje!

A tek koliki je broj onih koji su bili pritvoteni na 72 sata pa otpuštani kao osumnjičeni zbog napada na novinare, za raznorazme krađe, ili one kopače tunela ispod temelja zgrade Suda u Podgorici, ili one iz kriminalnih grupa „Klap i Vardar” i tako dalje i tome slično?  A šta će tek biti  sa Slavoljubom Migom Stijepovićem, bivšim ministrom, gradonačelnikom Podgorice, i ostalim ministrima koji su na čekanju, a veoma su uticajniu i visoki funkcioneri u DPS-u nekad „najbrojnijoj i najjačoj stranci“ u Crnoj Gori.

Šta je i gdje su (u pritvori ili na uslovnoj slobodi) sa onima protiv kojih je Optužnica potvrđena i protiv:  Saše Zejaka,  Snežane Jović, Sanje Lješković, Ranka Radinovića, Sretena Mrvaljevića, Pavića Globarevića, Stane Čelebić, Darka Perovića,  Omera Markišića, Dejana Golubovića, Danijele i Dušana Lakovića i protiv okrivljenih pravnih lica „Titan security“ DOO Podgorica, „Securitas Montenegro“ DOO Podgorica, „Top force system“ DOO Nikšić i „Ogimar MNE“ DOO Podgorica. Privođeni, hapšeni, otpuštani, po nekoliko puta privođeni i puštani pa zadržavani, tek se njima broja a ni kraja ne zna!?

Među onima koji su odležali osuđujuće kazne zbog napada na novinare su i Zoran Ćoćo Bećirović, „kontroverzni biznismen“ i bivši vlasnik hotela Avala, u Budvi, kao i hotela „Bjanka“ na  Bjelasici, u Kolašinu.

Svi oni su godinama bili dio iste strukture koja je, po svemu sudeći, paralelno upravljala i institucijama i kriminalnim tokovima (…) u državi Crnoj Gori odnosno njihovome „mnogo ljubljenom“ za euro Monten(ij)egru!

Ako bi nastavili sa nabrajanjem imena ovaj tekst bi imao nekolike stranice samo imena i prezimana onih koji su tokom prethodnih desetak godina prodefilovali kratkom saobraćajnicom Podgorica – Danilovgrad odnosno Spuž. Preciznije rečeno, koji su sprovođeni od sudski instanci u Podgorici do kapije zatvorskih i protvorskih prostorija ZIKS-a odnosno UIKS-a u gradu Spužu!

U tom malnom gradu ili gradskom naselju opštine Danilovgrad živi prema posljednjem zvaničnom popisu 1.864 stanovnika!? Ne vjerujem da je statističar uračunao i one „stanovnike sa privremenim ili ograničenim boravkom odnosno uslovnim u prostorijama UIKS-a, jer skoro pročitah podatke kapaciteti te zatvorsko-pritvorske zgrade ili objekta postali su „pretijesni i neuslovni“ za dalji smještaj onih koji godinama čekaju da odsluže sudske prtavosnažne kazne-rješenja!

Vjerujem da se mnogi pritvorenici i zbog tih razloga otpuštaju privremno da se sa slobode brane, jer im država ne može obezijediti zadovoljavjuće uslove smještaja i podužega boravka! A možda to o nije tako kako ja vidjeh i razumjeh izvještaj CPT-a u kojem se naglašava takvo stanje od strane stoji u izvještaju… naglasio Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovječnog postupanja (CPT), a znamo da je to namjensko pravljeni objekat od čvrstog materijala za duže trajanje (…)!

Kad su oni nezadovoljni takvim smještajem i uslovima života i bitisanja onih koji borave uslovno, privremeno ili sa ograničenim trajanjem boravka onda možete misliti kako su tek zadovolni „stanari“ toga stabilnog objekta!?

Za sada tako stvari stoje posložene i čekaju da se riješi „Problem prenatrpanosti UIKS-a” a koji je „uporan razlog zabrinutosti CPT-a (…)”, tako stoji u izvještaju Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog postupanja (CPT)! Javnosti samo ostaje da sačeka najnoviju vijest o daljem namještanju i(li) razmještaju članova  sa otpada iz političkog stada DRPS-ovaca, a koje će svakako morati uslijediti!? Da (sa)čekamo!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)