Iako su iz vrha Ujedinjenih nacija posljednjih dana stigla upozorenja da bi međunarodna organizacija već tokom ljeta mogla da se suoči sa ozbiljnim finansijskim poteškoćama, procjene ukazuju da je još rano govoriti o mogućem bankrotu.
Prema ocjenama poznavalaca prilika, dramatične najave prvenstveno imaju za cilj da podstaknu najveće donatore, prije svega Sjedinjene Američke Države, da izmire svoje obaveze i spriječe produbljivanje budžetskog deficita. U tom kontekstu, upozorenja generalnog sekretara Antonia Gutereša tumače se kao preventivni potez, a ne kao signal neposrednog finansijskog sloma.
Sjedinjene Države su i ranije kasnile sa uplatama doprinosa, što je bio slučaj 2019. i 2020. godine. Tadašnje odlaganje plaćanja ocijenjeno je kao politička poruka nezadovoljstva stanjem unutar organizacije. Sličan scenario nije isključen ni sada, što dodatno usložnjava finansijsku sliku UN.
Ipak, čak i u slučaju da budžet organizacije bude ozbiljno opterećen, ne očekuju se suštinske promjene u njenoj strukturi ili mandatu. Iako su SAD formalno ključni donator, većina država članica uredno izmiruje sopstvene finansijske obaveze, što predstavlja važan stabilizacioni faktor.
Mjere štednje, ukoliko do njih dođe, najprije bi mogle da pogode administrativni aparat. To podrazumijeva smanjenje broja zaposlenih u Sekretarijatu, uključujući sjedišta u Njujorku, Ženevi i Beču. Očekuje se i racionalizacija kroz ukidanje dupliranih funkcija, gašenje pojedinih komisija i odbora, kao i reviziju platnih i ugovornih aranžmana.
Jedna od mogućih mjera jeste i povratak na vremenski ograničene, petogodišnje ugovore o radu, umjesto dosadašnje prakse dugoročnih ili praktično doživotnih angažmana.
Uprkos utiscima o velikim finansijskim iznosima, ukupan konsolidovani budžet Ujedinjenih nacija ostaje relativno skroman u poređenju sa izdvajanjima najvećih sila za druge namjene. Upravo ta činjenica ukazuje da je trenutna kriza prvenstveno pitanje političke volje i discipline u uplatama, a ne znak neminovnog institucionalnog raspada.
(Politika)
