Hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina će, prema nedavnim vijestima, dobiti zadatak da u knjigu pretoči arhivu trodecenijske vlasti bivšeg predsjednika i premijera Crne Gore, a sadašnjeg počasnog predjsednika DPS-a Mila Đukanovića.
Sudeći po saopštenjima Đukanovićeve kancelarije, nekadašnji čelnik države ima navodnu želju da doprinese tome da buduće generacije razumiju vrijeme u kojem je vladao. Cinici bi vjerovatno rekli da pokušava da zataška Prvi milion, vezu s kriminalom, naručena ubistva i ostala brojna nepočinstva kako svoje porodice, tako i brojnih partijskih sledbenika.
Ili jednostavno pokušava sve to da opravda nekim „višim ciljem“, baš kao što baštinari njegove politike veličaju odluke koje su donesene suprotno narodnoj volji, ali za „narodno dobro“.
Ako bi onima koji ga ne podržavaju Milo mogao nekako da opravda sve rupe svoje vladavine, onima koji ga sad vole devedesete ne može opravdati nikako. One se nekako sakrivaju, prećutkuju i na kraju preobražavaju u netrpeljivost prema onima koji su u smislu nacionalnog izjašnjavanja ličili na njega tada. Naprosto, vrši se mala rokada svega što se zbilo i što će se zbiti. Da pustiš i zaboraviš politika možda i dozvoljava, ali istorija nikako ne bi smjela.
I, kada se ovako sve kockice postave, zaista se s pravom možemo zapititi – da li će biti u toj knjizi mjesta za Mila iz devedesetih? Naročito ako uzmemo u obzir da se bivši predsjednik oslanja na rad hrvatskog istoričara – da li će biti zabilježena jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih izjava toga doba? Da li će Jakovin, pišući ovu knjigu, pomenuti da je Milo devedesetih rekao da je i šah zamrzio zbog šahovnice?
Ako su hrvatski zvaničnici s jedne i DPS sa druge strane uspjeli zaboraviti da su tu, za Jugoslaviju mučnu i ratnu deceniju proveli na izuzetno sukobljenim stranama i da su se čašćavali ne baš primjerenim i politički korektnim izrazima, onda svakako da istoričar koji bi trebalo da ostavi trag jednog vremena to ne bi nikako smio.
Da li će Đukanovićeve izjave o Hrvatima i šahovnici proći ispod radara u ovom poduhvatu, ili će knjiga o milu biti šah-mat nokaut političkim težnjama kako zvaničnog DPS-a, tako i zvaničnog Zagreba?

Srpski jezik je vecinski u sve jednu vecinski pravoslavnu opstini osim u Cetinju i Baru a na sljedecem popisu i u Baru kako je moguce da ne mozes biti sluzbeni?