Šta je u podsvijesti spaljivanja lutke?

Piše: Bećir Vuković

Spaljivali, ne spaljivali lutku sa likom Andrije Mandića, ali Anketni odbor će raditi punom parom u tri smjene.

Donijeće se i zakon po kojem će kriminalne organizacije i klanovi, biti proglašeni terorističkim grupama. Pa vi spaljivali, ne spaljivali…

Spaljivali ne spaljivali, i dogodine spaljivali, ali oduzeće se imovina svima koji su je mufte stekli. Oduzeće se pokradeno svima koji su istinski spalili ovu zemlju.

Samo spaljeni mozak može doći na ideju da karnevalski spaljuje predsjednika Skupštine svoje zemlje, i lidera jednog naroda. U ovom slučaju lidera Srba u Crnoj Gori Andrije Mandića.

Oni koje se ne kade tamjanom, nego slamom i krpama, tako rade. I, neka rade svoj posao, a Andrija Mandić i Srbi radiće svoj posao.

Kako se osjećaju kotorska djeca kad vide šta im očevi rade, i kako se očevi cerekaju dok spaljuju lutku jednog od trojice vodećih političara njihove vječne domovine. Pa se čudimo, otkuda se pojave takvi monstrumi i ubice, i za tren oka pobiju desetine nedužnih komšija i sugrađana. Jesu li očevi koji spaljuju lutku u Kotoru sa Mandićevim likom, još uvijek u koroti za nevino postradalom djecom na Cetinju od strane jednog bolesnika.

(Uvijek kad su spaljivali jednog, značilo je spas mnogih i mnogih..!)

Jedno je jasno: kolika je razlika između litija i karnevala, tolika je razlika između Andrije Mandića, i onoga koji smislio da spaljuje lutku sa njegovim likom.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)