Šta bi bilo da neki zvaničnik Srbije kaže da je članstvo Crne Gore u EU „nacionalni interes Srbije“?

Nedavna izjava ministra vanjskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji „nacionalni interes Hrvatske“ izazvala je brojne dileme o regionalnim odnosima i političkim ambicijama susjednih država. Međutim, postavlja se pitanje: šta bi bilo da je isti stav, ali izrečen od strane zvaničnika Srbije?

Da li možemo zamisliti kakav bi to haos izazvalo u crnogorskoj javnosti i političkim krugovima? Vjerovatno bismo bili svjedoci lavine reakcija iz redova DPS-a, „građanskih“ partija, nevladinog sektora i brojnih „branilaca Crne Gore“ koji bi odmah podigli svoj glas protiv „velikosrpske hegemonije“ i „ugrožavanja crnogorskog suvereniteta“. Naslovi u medijima bi vrvjeli optužbama o „srpskoj ekspanzionističkoj politici“, „destabilizaciji regiona“ i „prijetnji nezavisnosti Crne Gore“.

Svaka izjava ili potez koji bi se mogli protumačiti kao pokušaj Beograda da utiče na crnogorsku politiku ili njenu evropsku integraciju bili bi maksimalno politizovani. Organizovali bi se protesti, pisale oštre reakcije diplomatskih krugova, a pritisak na zvaničnu Podgoricu da jasno osudi takav stav bio bi ogroman.

Međutim, u slučaju kada je ista izjava stigla od visokog hrvatskog zvaničnika, gotovo da nije bilo ni jedne ozbiljnije zvanične reakcije iz Crne Gore. Ni DPS, ni „građani“, ni brojne NVO koje često ističu „ugroženost crnogorskog identiteta“ nisu se oglasili niti reagovali na ovakvu izjavu koja otvara pitanje potencijalnih pretenzija susjedne države.

Ovakva dvostruka mjerila pokazuju koliko je regionalna politika ponekad selektivna i kako se jedni susjedi tretiraju sa strogošću, dok se drugi ignorišu ili čak podržavaju. Jasno je da se za političke elite i njihove saveznike nerijetko koriste različiti aršini – prema Srbiji su reakcije oštre i bez kompromisa, dok prema Hrvatskoj vlada gotovo potpuna tišina.

Ovo pitanje nije samo pitanje diplomatskog bontona, već duboko političko pitanje koje se tiče suvereniteta Crne Gore. Jer, ako jedna država može otvoreno da kaže da joj je u interesu članstvo druge države u EU, zašto onda ne bismo postavili pitanje o stvarnim namjerama i granicama te „podrške“?

Crna Gora mora biti oprezna i principijelna – nacionalni interesi ne smiju biti predmet sporova ili manipulacija drugih država, bez obzira o kome se radi. Suverenost i samostalnost treba jasno braniti, ali ne selektivno, nego bez izuzetaka i dvostrukih standarda.