Piše: Ivan Milošević
Pored brojnih poruka jučerašnji izbori imaju i srpsku poruku. Pokušaću da je definišem, bez pretenzija da moje mišljenje bude jedino ispravno i da pogađa metu. Ipak, nakon više od 30 godina praćenja političke i duhovne scene dajem sebi za pravo da iznesem svoje mišljenje. Ne da bih bilo kome bilo šta dokazivao, nego da bih kao Srbin, Srbima pomogao da definišu svoj nacionalni opstanak u Crnoj Gori i metode, posebno političke, kako ga braniti i afirmisati!
Srpska poruka jučerašnjih izbora je da Srbi hoće jednu jaku srpsku stranku, definisan sveukupan nacionalni program i jednog političkog lidera! Srbima je neophodno da u neko dogledno vrijeme sve to dobiju, kako bi u svakom trenutku znali šta da rade i kako da afirmišu svoju nacionalnu poziciju u naletu novocrnogorskih i novokomponovanih kvazistopostotnih, većinom komunistički motivisanih, ideologija o samosvojnosti Crnogoraca koja podrazumijeva egzistencijalni, takoreći, metafizički otpor prema Srbima i Srpstvu. Iako bi se moglo reći da se nakon niza lokalnih izbora slobodnije srpski diše u Crnoj Gori, ima još dosta posla da se postigne ravnopravnost Srba sa ostalima u ovoj zemlji. Istina je da se nebo nad Crnom Gorom donekle razvedrava nakon tmurnih oblaka DPS-a, ali baš zbog toga Srbi moraju da znaju šta im je činiti i da u tom razvedravanju ne lutaju, nego jasno znaju kuda i zašto idu!
Srbima je potrebna jedna jaka srpska stranka. Ona mora imati jasan srpski naziv, ali mora imati i samostalan politički nastup na izborima, ali i u ostalim prelomnim trenucima za Crnu Goru. Jedna jaka srpska stranka bila bi koheziona politička veza Srba u Crnoj Gori i bila bi garancija njihovog opstanka i pravi odgovor na sve ostale političke ponude koje se definišpu kao antisrpske, većinom i ateističke i ponekad agresivno bogoboračke. Takva stranka ne bi trebalo da rasipa svoj autoritet na nepoznate likove i sitne političke organizacije i da ih dovođenjem pod svoj kišobran nepotrebno politički afirmiše i uvodi u lokalne i republički parlament. Nije ništa novo kada se kaže da se Srbi teško slože i da vole da pretjeraju kada je u pitanju njihova vlastita slika o samima sebi, ali jedna jaka srpska stranka bila bi brana prevelikim apetitima takvih organizacija i njihovih čelnika. Još uvijek mi nije jasno zašto Nova srpska demokratija velikodušno ustupa svoje glasove strankama poput današnje Prave i Slobodne Crne Gore i to nakon svježeg iskustva da lideri takvih stranaka čim uđu u parlament okrenu ćurak i rade protiv Nove, ali i protiv srpskih interesa u Crnoj Gori. Još uvijek mi nije jasno zašto predsjednik Slobodne Crne Gore ulazi u podgorički parlament, ali preko tuđih leđa i zahvaljujući glasovima koje nije osvojio, ali je prisvojio!
Jedna jaka srpska stranka, po prirodi političke logike, usisavala bi te male stranke i afirmisala ih kroz svoj sveobuhvatni politički i nacionalni program, a ne kao do sada davala im vjetar u leđa i stavljala u poziciju da se odmah odmetnu i krenu u neku vlastitu političku avanturu, po pravilu neuspješnu i pogubnu po Srbe! Takva stranka bila bi dovoljno široka da pod svoj kišobran dovede sve zainteresovne nove srpske političare i da im omogući dostojan politički život, ali u jednom krilu i za jednu, zajedničku, srpsku stvar. Ukoliko bi se to prevelo na aktuelan politički jezik, to bi značilo da za Pravu i Slobodnu Crnu Goru ima mjesta, ali kao novim članovima Nove srpske demokratije, a ne kao posebnom političkom strankom, koja negdje u podsvijesti ili svijesti ima namjeru da promjeni ili stvori samostalan tabor!
Stvoriti jedinstven nacionalni program Srba u Crnoj Gori nije lako, ali valjalo bi ga što prije definisati i afirmisati. Nažalost, u Crnoj gori još nijesu napisana ni prva dva poglavlja nacionalnog srpskog programa, a bez njega Srbi ne mogu očekivati da u Crnoj Gori budu ravnopravni i da u svakom trenutku znaju šta hoće ili neće. U najgrubljim crtama taj program bi imao svoju političku, ali i duhovnu, obrazovnu, kao i ekonomsku i medijsku komponentu. Sve te oblasti treba jasno da se odrede i definišu se metode kako ih ostvariti. Naravno, ostvarenje nacionalnog programa Srba mora se odvijati mirno i u skladu sa savremenim normama i u dogovoru sa ostalim narodima u Crnoj Gori. Posebno je važno staviti takav program pod nos novokomponovanim Crnogorcima koji i dalje na Srbe gledaju kao na remetilački i nepoželjan elemenat. Jasnim nacionalnim programom valja se suprostaviti njihovim neokomunističkim tezama o ugroženosti Crne Gore od Srba, a posebno onih koji žive u Crnoj Gori!
Jedan lider neophodan je Srbima! Ma moliko to nekome zvučalo autoritarno, dekadentno i surotno modernom svijetu, Srbi vole da imaju vođu, ali ne bilo kakvog, nego prosvećenog i spremnog za žrtvu. Za takvog vođu i Srbi će se žrtvovati, pa će se tako u jednom jakom srpskom vođi na jednom mjestu skupiti narodna sveukupna mudrost i savremena srpska vizija opstanka u Crnoj Gori. Nažalost, trenutno u Crnoj Gori ima više kandidata za srpskog lidera, ali valja se nadati da će se u narednom vremenu nametnuti jedna jaka ličnost, odnosno Srbin, koji će znati da liječi srpske obmane i liderske sujete! A sve to u korist opstanka Srba, kao matičnog naroda Crne Gore, koji je ovu državu i gradio, branio i sveukupno afirmisao!
Naravno, sve ovo su samo prve i nejasne slike jednog Srbina, koji smatra da Srbi u Crnoj Gori ne smiju biti samo defanzivci, pa da se samo brane od montenegrinskih napada, nego moraju nastupati ofanzivno i jasno tražiti ono što im pripada!
Za sada malo šta smo dobili, umnogome smo za to sami krivi, ali vrijeme je da se Srbi pogledaju u ogledalo i saopšte sami sebi ono što vide. Kako vrline, tako i mane!
Dakle, jedna stranka, jedan nacionalni program i jedan lider! I to ne najviše zbog današnjih Srba, nego onih koji dolaze i koji ne smiju ni u snu da kriju da su Srbi i da je Crna Gora njihova država koliko i ostalih i da u njoj treba da žive kao sav normalan svijet. Do sada Srbi nijesu imali normalne odnose u Crnoj Gori, kako sa državom, tako i ostalim narodima. Vrijeme je da se to promijeni i krene u ostvarenje cilja! Imam utisak da nam vrijeme klizi kroz prste i da ne radi za nas. Treba ga zaustaviti i krenuti od početka! Valjda ćemo onda negdje i stići!
Izvor: Srpska24
