“U svojoj najnovijoj domobraniteljskoj histeriji i traganju za domaćim i onostranim dušmanima Crne Gore, Milo Đukanović onako, „kao od šponde“ nanišani i „Srpsku kuću“. Bez namjere da demantujemo gomilu minhauzenovskih blasfemija koje je, uz Tamarinu pomoć, i potok krokodilskih suza koje je prosuo nad „ugroženom“ Crnom Gorom, samo istine radi, iznosimo sledeće:
„Srpsku kuću“ kao preduzeće osnovalo je 27 istaknutih intelektualaca, naučnika i javnih radnika srpskog naroda u Crnoj Gori. Oni su upisani u vlasnički list firme i, „nominalno“ su „vlasnici“. Ali, uvidom u Statut „Srpske kuće“, koji je javni dokumenat i nalazi se na sajtu Centralnog registra privrednih društava, jasno se čita da je pravo „svojine“ osnivača neprenosivo, što znači da se ne može ni otuđiti, prodati ili naslijediti, niti da osnivači po „vlasničkom pravu“ ne mogu ostvariti bilo kakvu materijalnu korist.
A „vlasnik“ poslovnog prostora je, kao što takođe nedvosmisleno piše u listu nepokretnosti, je privredno društvo „Srpska kuća“ a niko od fizičkih lica.
Poslovna zgrada „Srpske kuće“ plaćena je (novcem iz budžeta Republike Srbije a ne građana Crne Gore) tačno 3.388.950,41 evro. Kako ukupna površina kojom raspolaže „Srpska kuća“ iznosi nešto manje od 1600 kvadrata, i đak trećeg razreda osnovne škole može i bez digitrona da izračuna da cijena kvadata iznosi oko 200 evra. Ni blizu, kako reče Đukanović, cijeni kvadrata u Porto Montenegru i drugim mank/statis destinacijama, a svakako pet puta manje od bracove „Limenke“. Ali, Đukanović je, iako jedan od najgorih diplomaca Ekonomskog fakulteta, dobar samo u sabiranju.
Đukanovićeva izjava da se u „Srpskoj kući“ okupljaju popovi, samo je djelimično tačna. U „Srpsku kuću“, krovnu instituciju kulture i stvaralaštva Srba u Crnoj Gori, navraćaju, usput i namjerno, mnogi ljudi, i nikome nije tražena ni lična karta ni „krvna grupa“. Navrate, tu i tamo, i neka sveštena lica, ali i oni su, valjda, ljudi, osim ako Đukanović ne misli drugačije. A ni to ne bi bilo začuđujuće s obzirom da je sve što makar ima srpski predznak strano, neprijateljsko, špijunsko i anticrnogorsko.
Uprkos svemu, a naročito Milu Đukanoviću, „Srpska kuća“ će, uz svesrdnu podršku Predsjednika, Vlade i bratskog naroda Srbije, nastaviti svoju misiju čuvanja istorijskog, kulturnog i nacionalnog identiteta Srba u Crnoj Gori. I biće otvorena za sve kojima ne smeta što je srpska, pa bilo obični građani ili sveštenici. A mogao bi da svrati i „predsjednik svih građana“ Crne Gore jer i mi Srbi smo njeni i, da je sreće, i njegovi građani.