Piše Dane Čanković
Opet nas hoće da uvedu u ratove, a pričaju o miru, slobodi i pravdi. Može li biti mira, slobode i pravde u Evropi i svijetu dok su žive ideologije koje razvrstavaju ljude na podčovjeka i nadčovjeka; Dok Svjetski centar moći koristi medije, štap i šargarepu, kao i mehanizme prisile, da laž, obmanu i iluziju nametnu čovječanstvu kako bi ga lakše porobili i zagospodarili cijelim svjetskim bogatstvom; Može li biti mira dok uništavaju čovjeka po Božijoj Blagodati? Svjedoci smo da zadnjih decenija suštinski razaraju tradicionalne vrijednosti i osnovne religije, zakonima nameću nenormalno, i pri tom stvaraju svog nalikčovjeka. Taj centar moći nije odustao od ostvarivanja tih ciljeva, bez obzira na izbor Trampa za predsjednika SAD-a i hrabrog i odgovornog suprotstavljanja, prije svega, srpskog i ruskog naroda, tim procesima. Sve se to odražava i na nas. Čak smo mu mi, Balkan, jedna od tačaka njegovog fokusa. Ne ljutimo se zbog toga. Zbog nepravde, zbog njihove politike „zavadi pa vladaj“, koja često, kroz istoriju, izazove situaciju da se međusobno ubijamo za tuđe interese, već izvedimo pouku. Umom i srcem vodimo računa o našim interesima, a sigurno oni nisu da se međusobno ubijamo, svađamo i mrzimo.
Srbi, Hrišćani, Bošnjaci, Muslimani… zamislite, da već sutra možemo doći u situaciju – da gledamo u oči čovjeka kojeg trebamo ubiti, da mu vidimo ćerku, majku, ili da smo mi ti kojeg ubijaju. I to sve za tuđe interese, obmanuti i zavedeni strastima. Bez herojstva i čojstva.
I opet Srbima, Hrišćanima, Bošnjacima, Muslimanima…
Prije nekoliko stotina godina, u preteškim vremenima, otac naš zajednički naredi najstarijem sinu da primi vjeru Turčinovu, vjeru Alahovu, a drugom sinu rimokatoličku, papsku i da se imaju brinuti o svojoj mlađoj braći, pravoslavnoj, da ih brane i čuvaju. Što se i dešavalo u nekoliko generacija. NJegova plemenita namjera da djecu svoju spasi od okupatorskog prohteva (s jedne strane Otomanska imperija, a sa druge Vatikan i Austrougarska), poslije dve, tri generacije, izazvala je u teškim vremenima i velikim iskušenjima, bratoubistva. Takva naša podjela uzrok je naših sukoba i nosi potencijal, da stranci, politikom „zavadi pa vladaj “ izazovu ponovo ratove među nama.
Danas svako od nas i u ime svih nas, ima pravo ispovijediti se ocu našem zajedničkom, kako bi naš život dobio poseban smisao, a otac naš zajednički da konačno dobije smirenje.
Pojedinci moraju biti spremni na podvig. Suočićemo se sa bolom, ljekovitim. Pronađimo snagu i osjetimo unutrašnju promjenu. I ti pojedinci će svima donijeti dobro.
Jer, poslije vijekova razbijanja osnovnih naroda, u mržnji i krvi… dolaze vijekovi osnovnih naroda i nestanak vještačkih naroda i država.
Srbi, Hrišćani, Bošnjaci, Muslimani…nesumnjivo je, da je naša istorija zajednička, stradalna, ali i sa uzvišenim podvizima naših predaka. Gradimo dobru budućnost. Budimo jedan veliki narod, jer mi to jesmo. Slava Bogu.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
