Piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik Prve TV i osnivač informativnog portala Borba

 

Aleksandar Vučić u ovoj predizbornoj kampanji pretrpio je sve i svašta. Opozicioni mediji napadali su ga, što se kaže, „uzduž i poprijeko“. Po dužini su imali i posla, jer mu je staž učinaka i rezultata podugačak, a i rejting mu je visok. Premda kaže da je želio da bude košarkaš i da mu to nije uspjelo, na ovom predizbornom parketu i pod obručima, držao se kao Nikola Jokić, inače jedan od potpisnika podrške Aleksandru Vučiću. Mnogo medijskih faulova opozicije, ličnih i tehničkih grešaka, „laktanja“ političkih protivnika, zvižduka sa „tviter-tribina“, ipak ga nisu omeli. Niti zaustavili. Zabilježio je mnogo skokova – i defanzivnih i ofanzivnih. Hvatao je sve lopte, i ponovo je ubjedljivo prvi favorit.

Opozicija, koja Vučića smatra krivim za sve, mjesecima je tražila ove izbore, tražeći šansu da ga smijeni sa vlasti. A onda se desilo nešto, za njih vjerovatno neočekivano. Vučić im je dao izbore. Parlamentarne, beogradske, pokrajinske. I izašao na crtu. A onda je podigao i ulog i obećao: ako SNS izgubi na izborima za srpsku skupštinu, on će se povući sa mjesta predsjednika – četiri godine prije isteka mandata. Reakcija koja je uslijedila od strane opozicije predstavljala je svojevrstan fenomen: umjesto da zgrabe šansu koju su toliko tražili, veliki dio kampanje trošili su pitajući zašto Vučić kao predsjednik države učestvuje u kampanji, a nije bilo malo ni onih koji su tvrdili da ne smije? Ostalo je samo nejasno po kom ustavu i zakonu, konvenciji i rezoluciji, srpskoj ili svjetskoj, ne smije da učestvuje? Propagandno bombardovanje njegovog imena nije štedjelo ni njega ni njegovu porodicu, ni njegovu stranku ni njegovu politiku. I opet – preuzeo je sve na sebe. Sve rizike. I sve napade.

Izborna kampanja počela je tzv. dokumentarnim filmom protiv njega, što je skoro pa nezabilježeno u uporednom iskustvu predizbornih kampanja, jer se čak i u Americi, koja važi za najslobodniju u tom smislu, filmovi emituju između izbornih kampanja. Filmski scenario je takav kakav jeste, ali izborni scenario koji su planirali očigledno se neće ostvariti, jer se na izborima pita narod. A narod vjeruje onima koji su izgradili puteve i otvorili fabrike. Onima koji ulažu u infrastrukturu i bezbjednost. Njih predvodi Vučić.

Napadali su ga mnogo. Kao nikada do sada. Ali, nije se zaustavio. Jer Srbija ne smije da stane. Zbog Srbije. Zbog Crne Gore. Zbog Srpske. Zbog svih nas.

Tagovi