Bilo je jasno od samog početka – još kada je prvi put pomenuto da će Crna Gora i Albanija biti primljene u Evropsku uniju (EU) do 2030. godine – da će Srbija sputavati put Crne Gore ka članstvu. Razlozi su višestruki. Prvo, time bi opao njen regionalni uticaj, a drugo, zaustavio bi se proces srbizacije Crne Gore. To ujedno znači i kraj projekta „srpski svet“, ocjenjuje za Pobjedu Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Ova sramna izjava data jednom mediju bliskom bivšem režimu predstavlja upravo ono što baštini čuveni Krug Dvojke u Srbiji. Naime, isti narativ plasira se i od strane kolumnista i analitičara bliskih bivšem režimu a gdje od zvaničnog Beograda, Srbije, Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda gdje god živio prave svojevrsnog bauka i u procesu demonizacije istog žele da nametnu narativ da su upravo oni proevropski nastrojeni, iako srpske političke strukture čine vlast u Crnoj Gori i daju veliki doprinos učlanjenju Crne Gore u Evropsku Uniju.

Pomenute strukture nikada nisu mogle da prežale 2020. godinu i pad režima Mila Đukanovića čiji su najviši funkcioneri prijetili otvaranjem granica za brojne „Amfilohije i Backoviće“ a sve uoči sudbonosnih izbora za srpski narod Crne Gore. Projekat Srpskog Sveta od koga se toliko boji Krug Dvojke, ali i Prva i Druga familija u Crnoj Gori u više navrata je predstavljen kao kulturološke povezivanje svih Srba koji žive u državama Balkana, a u Crnoj Gori ih svakako nije mali broj. Stoga se postavlja pitanje – kako se može „srbizovati“ nešto što je već srpsko, a što Crna Gora svakako jeste, makar trećinski?

Odgovarajući na pitanje da li Vučićeva izjava da je Crna Gora jadna i da se ulizuje Hrvatskoj zbog puta u EU znači da će Srbija sve uraditi da opstruiše put Crne Gore, jer u Briselu nije prošla Vučićeva ideja da cio region zajedno bude primljen u EU, Biserko kaže da je ta ideja nerealna.

“Prijedlog Srbije da cio Zapadni Balkan uđe u EU istovremeno je nerealan, jer Srbija znatno zaostaje u reformama. EU nije odustala od Srbije i nastavlja da je poziva da unaprijedi stanje u medijima, građanskom sektoru, da poštuje akademske slobode i spriječi spoljne dezinformacije”, kaže Biserko.

Ona ističe da EU Srbiji uporno ukazuje na izostanak napretka u pravosuđu, kao i u stvaranju uslova za fer izbore (uređenje biračkog spiska i dr.). Međutim, ista nije ni „A“ progovorila kada je trebalo komentarisati izborne procese u Crnoj Gori, avione pune Luksemburžana, slučajeve duplih birača – a gdje birački spisak, interesantno, još uvijek nije u potpunosti sređen, a što je bila obaveza nove vlasti! Koliko je različit izborni proces u Srbiji i u Crnoj Gori najbolje možda govori činjenica da su gotovo svaki izbori od kada je aktuelna većina na vlasti prošli mirno dok je u Crnoj Gori bivši režim, sudeći po optužbama nekadašnje opozicije, morao čak da režira i državni udar* ne bi li zastrašio glasače tadašnje opozicije i pokazao svoju moć na izborima gdje je bilo gotovo izvjesno da Demokratska partija soijalista pada sa vlasti.

Biserko takođe ni ne komentariše ucjene od strane zvaničnog Zagreba a koji otvoreno ponižava Crnu Goru tražeći brod Jadran, potežući pitanje razgraničenja, omalovažava, odnosno negira zločine koje su počinili 90-ih u logoru Lora a gdje je mučki ubijen 21 pripadnik nikšićko šavnikčke odnosno barske grupe, a interesantno demonizuje „logor“ Morinj, gdje inače niko nije ubijen, ali i pitanje ratnih odšteta koji su direktno na štetu Crne Gore. Ništa od ovoga nije bio fokus Sonje Biserko, ali naravno to jeste – Beograd, gdje je samo još jedna u moru glasova koji pokušavaju da predstave Srbiju kao kočničara evropskog puta Crne Gore, iako su srpski zvaničnici više puta govorili da se ne miješaju ni u šta, dok se Hrvatska itekako miješa i koči, pogotovo nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen, a što, interesantno, još uvijek nisu ni prokomentarisale Austrija i Njemačka, gdje se nalaze druga dva logora.

“EU insistira i na sprovođenju Ohridskog sporazuma, kao i brojnih drugih obaveza i sve to pokazuje da Srbija nema iskren interes za članstvo u EU, ali da ima jasnu namjeru da opstruira put svojih susjeda. Pokazalo se da politika EU zasnovana na popuštanju Srbiji nije dala rezultate, što objašnjava njeno sve snažnije okretanje Albaniji i Crnoj Gori. U tom kontekstu, već se govori (npr. u izvještajima Merca) o početku rada na sporazumu o pristupanju Crne Gore. Najzad se došlo do zaključka da Srbija nije partner, već opresor”, navodi Biserko.

Govoreći zašto pohvale koje dolaze od evropskih zvaničnika na adresu Crne Gore toliko pogađaju režim u Beogradu i da li zaostajanje Srbije u evrointegracijama može da pojača ruski maligni uticaj prema Crnoj Gori, Biserko naglašava da Srbija već „uživa“ snažan i maligni ruski uticaj.

“Može se reći da je Srbija, a posebno njen predsjednik Vučić, talac ruskih interesa. To se jasno vidjelo i u slučaju NIS-a, pokazalo se da Vučić često više brine o interesima Rusije nego o interesima Srbije”, kaže Biserko.

Sagovornica Pobjede podsjeća da su upravo SNS i Aleksandar Vučić širom otvorili vrata ruskom uticaju, koji se preko Srbije širi na cio region.

“Rusiji odgovara održavanje statusa quo na Zapadnom Balkanu, a radikali/naprednjaci ostaju ključni instrument Moskve u ostvarivanju takvog cilja. Predsjednik Vučić pokazuje politički kukavičluk, jer nije spreman da se založi za istinski srpski interes, već zemlju vodi na ivicu haosa. U zemlji rastu tenzije i psihoza da bi se moglo ponoviti stanje iz devedesetih godina. Simptomatično je da građani panično kupuju eure i već ih je teško nabaviti”, zaključije Biserko.

Tagovi