DUŠKA I SVETA MNOGI „PRIJATELJI“ ZABORAVIŠE!? NIKO DA UPITA MAKAR ZA ZDRAVLJE ILI U POSJETU IM DOĐE KAO „MIO GOST“!

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Duško i Sveto, dok ste im trebali brojni vaši prijatelji ili kumovi nijesu prestajali da vas zovu bilo to u ranu zoru, obdan ili u kasne sate, a usta su im bila razapeta od pohvala za vaša velika i njima lično učinjena dobročinstva. Kad vas iskorist(iš)e svi na vas u tren zaborav(iš)e!

Kažu, „naišla“ takva vremena! Ma odvajkada je toga bilo i biće. Kad (ti) je najteže nigdje nikog, kao da nijesu u životu oni kojima ste činjeli!? Prosto rečeno, nema ih kao da su neznano potonuli! Toga ima svugdje, ali ne u tolikoj mjeri kao u našoj ekološkoj državi Crnoj Gori.

I ne dešava se to samo vama nego i mnogima u jubileju „dvodecenijskog 21. maja“ – suverenoj Crnoj Gori, čiju „obnovu nezavisnosti“ suverenisti, patriote i komite, pa i oni „novajlije“ – drugi (pro)slaviše sa razvijenim brojnim zastavama okićenim po trgovima, ulicama ili bulevarima, dodijeljenim „životnim“ djelima i nagradama, a sve za „nemjerljivi“ doprinos crnogorskoj „obnovi nezavisnosti“!

A na vas dvojicu zaboraviše kao da vi ništa od toga „djela“ ne (u)činjeste, što nije pravo i ne treba da ostane sakriveno. Veliki je udio vas dvojice u svemu tome bio, pa ma što drugi pričali odnosno (zb)orili! Dali ste veliki lični i politički doprinos veličanju jedne osobe, „nikad prvi samo drugi“, kao političara, premijera, državnika i nadasve gospodara u vremenu njegove trodecenijske vladavine u državi Crnoj Gori. Zato ste tu gdje jeste, zaboravljeni čak i od njega kao vašeg političkog gospodara!

Nema šta nego da mu odate priznanje, pored brojnih koja je dobio, da vas je obojicu nadigrao politički i drugojače!

Pričaju, m(eni)i, da ih je bilo po vas cijeli dan da čekaju ispred ili u holu nećete li ih primiti ili dati obećanje da će uskoro biti (po)zvani, makar na viđenje ako ne na razgovor „poslovni“!?

Tako je jedno vrijeme bilo, valjda se danas nije sve zaboravilo?! Pamtim, neka, takva ili tome slična vremena i brojne pozive „(…) da se vidimo“! Ima ona izreka „Bog (na) zlo zaboravio“!

Duška i Sveta nijesam nikad ni sreo, a kamoli ih što zamolio, ali evo im se kao rijetko ko(ji) redovno javljam i pitam makar za zdravlje njihovo junačko! Kako su i kako se drže tamo gdje je(su) i gdje je sloboda kretanja dijelom ograničena, gdje važe neka druga pravila, mada je „boravak i objed besplatan“ za sve one koji hoće da koriste usluge bilo „bolničkoga liječenja“ ili pritvorske kuhinje, a nemaju para za posebni režim ishrane!

Viđeh da sam „malo“ okasnio sa redovnim – povremenim javljanjem, pa rekoh da se glasnem i upitam ne samo za zdravlje, koje vam želim da bude poput stare drenovine, već i da saznam šta se dešava na planu brojnih utuženja koja se protiv vas vode, a od strane onih koji su vas tamo „poslali“ odnosno smjestili, pa da se branite kako znate i umijete. A već se odužio boravak i rekao bih da se ubrzo ne nazire otpust, makar da se sa slobode branite!?

Naravno da nijesam toliko zabrinut ali, ipak, imam pravo na neku javnu informaciju o svemu što se dešava sa vama i dokle se stiglo sa „suđenjem“, jer već par mjeseci u javnosti nikakve informaciji ili mi je t(ak)o nešto promaklo zbog moje (pre)zauzetosti u vezi priprema oko moga budućega ročišta – „sudskoga procesa“, koji će zasigurno uslijediti i dobro me (uz)drmati ako se ne „osiguram advokatom“; bez obzira što ja o svemu tome mislio i ma koliko se trudio da javno kažem da u toj tužbi „Prve banke“ nema moje krivice odnosno da je ona potpuno neosnovana!

Iako nema(m) ličnih razloga da se pravdam što tako dugo zatrajah sa javljanjem, barem onima koje sam često (s)pominjao u svojim brojnim tekstovima, posebno mislim na Sveta i Duška (Svetozar Marović, prof. dr Duško Knežević), a vjerujem da to oni ne očekuju odnosno više sam im, možda, i postao dosadan, bi mi upitno od kad se ja njima već ne javljam i zašto?

Pogledah svoju evidenciju „javljanja“ odnosno obraćanja javnog u kolumnama kad tamo zaista stoji zapisano da sam sa njima „razgovarao“ baš odavno! Sa Svetom ima nešto malo više od godine dana, a sa Duškom se nijesam čuo skoro pa će proteći dvije godine! Da li je to moguće? I meni je bilo baš za čudo da sam na njih dvojicu tako (o)lako i toliko vremena da je prošlo te sam skoro pa „zaboravio“?

Ma, znam da im je moj „zaborav“ važan kao „lanjski snijeg“ i da su ga istinski rečeno „sit sitani“ odnosno prezasićeni i bez njega se i sada moglo! Međutim, tekst koji pišem i njih dvojicu (s)pominjem da ih ne zaboravim odnosno ne „smetnem s’ uma“ nego da budu tu prisutni samo toliko „reda radi“ ili javne informacije o njihovoj „sudbini“ oko izlaska na slobodu odnosno vidjelo dana!?

Priznajem, nemam se rašta „pravdati“ da jesam omanuo sa redovnim javljanjem. A bio sam obećao ne samo njima dvojici nego i onima drugima, koje počesto pominjem u svojim tekstovima odnosno kolumnama. Vjerujem da će barem Sveto i Duško imati razumijevanja za moje „kašnjenje“ i da me zbog toga neće utužiti, mada se i za to ne zna nikada!

Ni onoj već podnijetoj tužbi, o kojoj ni sanjao nijesam da bi se moglo desiti da budem utužen zbog pominjanja ličnih imena, „nekih poslušnika“ i sve to ukalupljeno sa „ličnom uvredom i klevetom“, pa i uticajem na „poslovnost i reputaciju“ pravnog lica – subjekta, po mom mišljenju i shvatanju ukupnog „događaja“ nema mjesta, ali eto se i to nekako (u)desilo!? Ono o čemu su drugi odavno pričali i pisali godinama unazad sada, izlgeda, doći će meni za naplatu jer sam i ja jedan od tih koji je „dirao“ – spominjao ono što se ne smije reći ni kao sumnja pomenuti u javnome interesu!

A reći ću i to da od svih koje sam pominjao u svojim brojnim tekstovima najviše bi imali neko svoje lično pravo, makar satisfakcije radi, bez obzira što ih nijesam vrijeđeo ili klevetao, da podnesu utuženje Sveto i Duško, pa da me i oni „zaplaše i ućutkaju“ da njih i njihova imena ne smijem više (s)pomenuti. Ne znam da li bi imali pravo da mi zabrane, kako već neki kane, da koristim imena Sveto, Duško ili neka od milja rečeno „visoko rizična“ u bilo kom kontekstu!?

Šta će biti dalje ne znam i kakav će Sveto i Duško zauzeti stav ubuduće ni to ne znam? Međutim, siguran sam da Sveto neće ništa preduzimati dok zastara njegovoga „sudskog predmeta – slučaja“ ne bude ozvaničen(a)! Što se tiče Duška i njegovoga gledanja na moje tekstove i „p(r)ozivke“ mišljenja sam da je potpuno „ravnodušan ili nezainteresovan“, jer ima toliko prečega posla od utuženja jednog od „kolega“, makar bili samo po tituli!

Umalo da zaboravim, na samome kraju ovoga okašnjelog javljanja, pa samo da primijetim da mnogi koji su bili u umiješani u tom političko-finansijskom vrzinom kolu na stvaranju potrebnih uslove za vladavinu samo jedne osobe, političara i državnika odnosno gospodara, nekim slučajem ili unaprijed smišljenim okolnostima nalaze se na slobodi, umjesto da su makar malo osjetili od onog kroz što ste vas dvojica prošli!

A tako bi bilo dobro i pravo, ako ćemo istinu govoriti i ujedno, zaslužuju da snose punu odgovornost za sva (ne)činjenja i zloupotrebe službenoga položaja na kojima su djelovali a danas ih niko ne poziva na odgovornost! Zašto? E, u tom dijelu vas dvojica, Duško i Sveto, trebalo bi da progovorite i ukažete na njihova brojna (ne)djela i afere, kojima su opustošili sve ono što im je bilo od koristi i, naravno, osiromašili više od dvije trećine građana države Crne Gore!

Bilo bi to samo u cilju poštovanja i primjene prava, pravde, sprovođenja postojećih zakona ove, kakve takve, „pravne države Crne Gore“! U suprotnom bićete njegova i brojnih takvih njihova velika zaštita, pa sva odgovornost panuće na vas dvojicu odnosno velikim dijelom biće vam „dodijeljena“! Nije valjda da vi, Duško i Sveto, tako i dalje mislite da je dobro o svemu tome i dalje tako prećutno nastaviti!?

Ovim putem obojicu pozdravljam i želim vam brz izlazak na vidjelo dana – slobodu i bez ograničenja kretanja i življenja! „Do slobode“ ili „bez slobode“, pa ko izdrži!?

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)