Spriječio istorijsku stigmu i srušio opasne britanske namjere: Šta je sve Čurkin uradio za Srbe
Foto: Sputnik Srbija
Čurkin nije samo rekao „ne“ britanskoj rezoluciji koja je srpski narod okarakterisala kao genocidan, već je za vrijeme rata često posjećivao srpske zvaničnike, od Radovana Karadžića do Ratka Mladića. Doprinos ovog ruskog diplomate nije samo bitan za Srbe, već i za srpsku istoriju, a bista koja mu je svečano podignuta pokazuje da su Srbi toga svjesni.
Ovako profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, dr Radomir Lukić komentariše podizanje biste čuvenom ruskom diplomati Vitaliju Čurkinu u Istočnom Sarajevu. Čurkin je ovdje već imao spomenik, a sada je na desetu godišnjicu ulaganja njegovog čuvenog veta na rezoluciju o genocidu u Srebrenici otkrivena i bista u njegovu čast.
Iako je sam zločin genocida vrlo komplikovan pojam u međunarodnom krivičnom i unutrašnjem krivičnom pravu, tribunal za bivšu Jugoslaviju izmislio je tada jedan sasvim novi genocid, takozvani „lokalni genocid“, objašnjava profesor Lukić. Taj pojam potpuno se razlikuje od „standardnog“ genocida i uveden je, uvjeren je on, s namjerom da se zaboravi genocid počinjen nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Ideja Zapada, kaže, bila je da se nađe jedan novi narod koji će ponijeti teret genocidnog.
Tribunal je na svoj način pokušao da izvrši stigmatizaciju Srba zbog nečega što jeste bio ratni zločin, ali nikako nije zločin genocida, već je predstavljalo neku vrstu beskrupulozne osvete za zločine koji su prije toga učinjeni nad srpskim civilima u području Bratunca, rekao je Lukić za Sputnjik.
Foto: Sputnik Srbija
Cilj je uvijek isti: Optužiti Srbe!
Britanski prijedlog Rezolucije o genocidu u Srebrenici trebalo je da na ovu ideju stigmatizacije „udari pečat“ jedine univerzalne međunarodne organizacije – Ujedinjenih nacija. To bi za Srbe predstavljalo ogromnu istorijsku stigmu i upravo je to Rusija spriječila Čurkinovim čuvenim vetom. U vrijeme glasanja o rezoluciji, 2015. godine, Rusija se već bila „pridigla na noge“ i postala svjesna ne samo sebe, već i opasnosti koje joj prijete, objašnjava naš sagovornik. Ulaganjem veta na navodni genocid stavljena je tačka na taj i slične pokušaje stigmatizacije rezolucijom UN.
To je zaista za srpski narod, ali i za istoriju bilo od ogromnog značaja jer je i sam pojam genocida važna tačka i prekretnica nakon koje se, nadam se, neće moći toliko i tako manipulisati ovom vrstom zločina i mijenjati ga kako kome odgovara. Ispostavilo se da u svjetskoj istoriji, kada dva naroda učine jedno te isto, to ipak nije jedno te isto. Ovdje mislim i na neke novije svjetske događaje koji imaju značajne elemente ratnog zločina koji teži ka nekoj vrsti genocida. To su svakako teži ratni zločini od onih koji su počinjeni svojevremeno u Srebrenici.
Velika Britanija, koja je i podnijela prijedlog, i dalje sprovodi svoju dosta neobičnu imperijalnu spoljnu politiku, uprkos tome što odavno više nije imperija, kaže Lukić. Oni su htjeli da moralizuju ostatak „primitivnog svijeta“, u kakav, po njihovom mišljenju, spadaju i Srbi.
Britanci su ovim htjeli i da nas kazne zato što nismo htjeli da poslušamo ono što nam je bilo naređeno u pogledu komadanja Jugoslavije. Srbi na to nisu pristali, svjesni sebe, ali ne samo devedesetih, nego vijekovima prije toga. To je bio jedan krajnje ciničan pristup Velike Britanije ovom podneblju i taj njihov stav ne traje od juče. Oni već dosta dugo imaju ciničan pristup ovom podneblju, a pogotovo prema Srbima.
Prijatelj i u ratu i u miru
Vitalij Čurkin bio je svojevrstan posrednik u mirovnim pregovorima kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu za vrijeme rata i kao takav je bio veoma čest gost Istočnog Sarajeva. Često je odlazio na Pale, posjećujući tadašnje rukovodstvo Republike Srpske, prije svega prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika, predsjednike Vlade koji su se smjenjivali i druge zvaničnike, uključujući i generala Ratka Mladića.
Čurkin je uvijek u razgovorima sa nama, a ja sam lično prisustvovao dobrom dijelu tih razgovora, bio prijateljski raspoložen, uvijek je ukazivao na opasnosti koje nas čekaju, ali i na puteve kojima bismo mogli krenuti u svojoj ideji potpune formalizacije Republike Srpske, koja je samostalno nastala na narodnom buntu i u protivljenju minorizaciji kojoj je srpski narod u tadašnjoj Bosni i Hercegovini bio izložen. Čurkin je na svoj način vezan za ovo podneblje. Naravno da smo mi osjetili njegovu naklonost prema nama, ali uz to i sve ograde kojima je on u nekom periodu svog djelovanja bio sputan, s obzirom na politiku koju je Rusija imala za vrijeme Andreja Kozirjeva.
Iz svih ovih razloga, tvrdi naš sagovornik, potrebno je da održimo sjećanje na ljude koji su ostavili traga u određenom periodu istorije jednog naroda, kako bi se i buduće generacije prisjećale ponašanja naših prijatelja. Za Istočno Sarajevo, koje je dio podijeljenog grada, veoma je važno da se održava ovakva vrsta simbolike i počasti gospodinu Vitaliju Čurkinu, zaključuje profesor Lukić.
