Pojednostavljeno rečeno, to je mreža povezanih političara, instrumentalizovanih medija i nevladinih organizacija formirana s ciljem da ukloni svakoga ko Šolakovim firmama predstavlja konkurenciju i prepreku za ostvarivanje ekstra profita.
Uspon, a pogotovo pad Dragana Šolaka u biznis-sferi Srbije i regiona pomogli su da šira javnost izbliza upozna složeni i uhodani mehanizam za uništavanje konkurencije, koji je njegovoj poslovnoj imperiji omogućavao nevjerovatni rast, teško objašnjiv u okvirima regularnog i fer poslovanja. Posljednja dešavanja unutar Junajted grupe i odstranjivanje Šolaka iz zone odlučivanja konačno su osvijetlila štetnost tog mehanizma o kojem je Kurir u serijalima pisao.
Godinama unazad smo ukazivali na segmente njegovog biznisa koji su vješto i na lukrativnoj osnovi umreženi da praktično stvore paralelnu realnost od koje jedino on ima korist.
Pojednostavljeno rečeno, to je mreža povezanih političara, instrumentalizovanih medija i nevladinih organizacija formirana s ciljem da ukloni svakoga ko Šolakovim firmama predstavlja konkurenciju i prepreku za ostvarivanje ekstraprofita. Istraživanja Kurira dala su značajan doprinos da se istina probije, a jedan od ključnih je da se razbije lažna slika o Šolakovoj kompaniji.
Iako se djelovanje njenog korporativnog mehanizma, dok je konce vukao Šolak, za domaću i međunarodnu javnost uporno ideološki zavijalo u celofan borbe za ideale demokratije, nezavisnih medija i slobodnog tržišta, naša detaljna analiza djelovanja ovog konglomerata jasno je pokazala da je sve bilo suprotno od proklamovanih ciljeva.
Upravo tako kreiran mehanizam omogućavao je Šolaku da javno djeluje kao zagovornik demokratije i slobodnih medija, dok u pozadini štiti i razvija svoje interese, eliminiše konkurenciju i reguliše tokove kapitala na netransparentne načine, prije svega kroz skrivena vlasništva i mešetarenja kroz ofšor zone.
Kurir se uhvatio ukoštac da raskrinka sve te iluzije o Draganu Šolaku, a prije svega o tom složenom, višeslojnom i moćnom sistemu kojim je uspostavio dominaciju na tržištu, utičući na medije, politiku, regulatorne institucije i konkurenciju. Šolakov mehanizam sastojao se iz više međusobno povezanih dijelova, od kojih je svaki imao preciznu ulogu u konsolidaciji moći i finansijskog profita. Eliminacija konkurencije i uspostavljanje monopola postavljeni su za vrhunski cilj, te su prvi na udaru Šolaka bili telko operateri, ali i mediji, produkcijske kuće i sve što bi moglo biti prepreka za rast i ekspanziju njegovog poslovnog carstva.
Na brojnim primjerima smo pokazali kako je funkcionisala Šolakova strategija u kojoj su korišćena gotovo sva nedozvoljena sredstva, poput potkupljivanja pojedinaca u državnim institucijama, regulatornim tijelima ili konkurentskim firmama, prisluškivanja saradnika, kao i medijsko-političke kampanje kad god je trebalo diskreditovati protivnike.
Ukratko, Šolak je imao u rukama moćan aparat sastavljen od sljedećih dijelova:
finansijski, odnosno ofšor poslovanje,
medijsko krilo u službi propagande,
lobističko-politički uticaj,
korporativna mreža saradnika za izvlačenje novca iz grupe,
represivno-diskreditacioni pogon aktiviran kad god treba zaštititi interes,
međunarodni splet različitih lobističkih struktura.
Pored političke „batine“, čiju esenciju čine Dragan Đilas i njegova Stranka slobode i pravde sa svim satelitima, medijsko krilo Šolakovog mehanizma vode naravno mediji pod krovom Junajted grupe – N1, Nova, Danas… Sada već postoji ogromna arhiva materijala koji nedvosmisleno dokazuje da su ovi mediji igrali ulogu Šolakovog propagandnog alata, a njihova uređivačka politika slijedila je njegove korporativne interese.
Pored direktno kontrolisanih medija, u mehanizam se uključuju i „tihi partneri“ – organizacije, nevladine organizacije, komentatori, analitičari, lobističke agencije i mediji koji se formalno predstavljaju kao nezavisni, ali koji su interesno povezani sa Šolakom. Pokazali smo u više primjera kako je Šolak preko ovih kanala pokretao kampanje kada mu je zatrebalo da se u nekim institucijama, u Srbiji ili van nje, promijeni narativ, konkurenti prikažu u lošem svjetlu, izdejstvuje neka odluka, a sve s ciljem da se zaštiti njegov interes.
Kao značajna podrška u svemu ovome Šolaku su redovno služile i određene nevladine organizacije i neprofitni mediji (BIRN, CINS, KRIK, BIRODI, Istinomer, Crta, IPI, BFMI…). Oni su prije svega bili u službi stvaranja povjerenja u Šolakov mehanizam i njegovu promociju van granica Srbije, u strukturama EU i u međunarodnim medijskim organizacijama.
Eklatantan primjer djelovanja mehanizma bili su medijski spinovi kroz navodno objektivne i nezavisne izvještaje IPI (Međunarodnog pres instituta) i BFMI, a koje je Kurir raskrinkao i pokazao da su zapravo bili čista manipulacija.
Uz razotkrivanje da su ljudi koji su sjedjeli u upravama tih organizacija bili povezani sa Šolakom ili čak bili na njegovom platnom spisku, pokazali smo svaki put da su to bili pokušaji da se praktično naručeni izvještaji predstave javnosti kao nezavisni istraživački rad.
Kao i u svim segmentima Šolakovog biznisa, iza svega je stajala lobistička interesna mahinacija Dragana Šolaka.
(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
