Razgovor sa prof. dr Viktorom Radunom (Teonom), piscem, ekonomistom, filozofom i futurologom
Prof. dr Viktor Radun (Teon), književnik, ekonomista, prevodilac, filozof, esejista, futurolog, rođen je u Skoplju, a od 1991. živi u Novom Sadu. Zaposlen je kao profesor ekologije, ekonomije i menadžmenta na Fakultetu za primijenjenu ekologiju pri Univerzitetu „Metropolitan“ u Beogradu.
Objavio je šest zbirki poezije: „Jaje jednoroga“ (2008), „Vavilonski vodopadi“ (2012), „Čudo Feniksa“ (2013), „Krv i ruža“ (2016), „Zmija oluje“ (2019) i „Manifest kamena“ (2020). Poezija mu je prevodena na engleski, španski, ruski, rumunski, makedonski, slovenački i bugarski jezik. Zastupljen je u više antologija, među kojima su: „Figure u tekstu – gradovi u fokusu“ i „Pjesnici Novog Sada“. Zajedno sa Radetom Nišavićem priredio je antologiju „Kuća od kamena i sunca“. Bavi se i prevodilaštvom, sa engleskog i makedonskog na srpski i obrnuto, a do sada je preveo 30 knjiga.
Objavio je i osam udžbenika, 66 naučnih i stručnih radova, preko 60 eseja, kritika i prikaza, kao i pet knjiga iz oblasti filozofije, ekonomije i studija budućnosti: „Konkurencija na nišanu“ (2008), „Svjetlo u čovjeku“ (2010, 2017), „Hram ekstaze“ (2017), „Velika zvijer“ (2017) i „Transhumanizam, budućnost bez ljudi“ (2018).
Član je Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine, UNS-a i Udruženja stručnih i naučnih prevodilaca Vojvodine; predsjednik Nadzornog odbora Sterijinog pozorja; stručni saradnik Društva za populacionu politiku „Breg“ i član Instituta za nauku, alternativu, kulturu i umjetnost – INAKU, Skoplje. Operativni je urednik časopisa „Brankovina“ i urednik izdavačke kuće „Neopress Publishing“, Beograd.
Vaša knjiga „Konkurencija na nišanu“ je prva monografija o konkurentskoj inteligenciji u Srbiji. Kako je došlo do te ideje?
Ideja za knjigu o konkurentskoj inteligenciji (KI) nastala je kao rezultat mog znanja o tom strateško-istraživačkom konceptu i metodologiji, ali i svijesti da je to tada potpuno nepoznata oblast u regionu. KI je koncept za istraživanje i analizu konkurencije na tržištu. Prvi put sam se zainteresovao za ovu temu tokom postdiplomskih studija na Ekonomskom fakultetu u Subotici, kroz razgovore sa profesoricom Stanislavom Acin-Sigulinski. Počeo sam da proučavam dostupnu literaturu na engleskom jeziku i potom napisao i odbranio magistarski i doktorski rad na tu temu.
Naziv koncepta tada nije postojao u domaćoj terminologiji, pa sam koristio anglicizam „konkurentski inteližens“, ali sam kasnije prešao na „konkurentska inteligencija“. Knjiga je objavljena 2008. godine i prva je takva monografija u Srbiji i regionu. Održao sam i brojna predavanja, uključujući i seminar u jednoj velikoj srpskoj kompaniji 2020. godine.
Jedini ste naučnik u Srbiji koji se bavio transhumanizmom. Vaša knjiga „Transhumanizam, budućnost bez ljudi“ je izazvala pažnju. Kako je tekao rad na njoj?
Do transhumanizma sam došao baveći se – humanizmom. Krenuo sam da istražujem moderne oblike humanizma, otkrivajući kako je iz integralnog postao racionalistički, sekularni humanizam, lišen duhovnosti. Takav oblik je postao temelj transhumanizma, koji je, zapravo, njegova antiteza.
Transhumanisti se zalažu za tehnološku transformaciju čovjeka u biće hibridnog tipa – čovjek-tehnologija. To je takozvani „trans-čovjek“, a cilj je stvoriti „post-čovjeka“, koji više ne bi imao ništa zajedničko sa današnjim čovjekom.
Knjiga je rezultat dugogodišnjih istraživanja u oblasti futuristike, humanizma i tehnologija 4. industrijske revolucije. Objavljena je 2018. godine u izdanju kuće „Pešić i sinovi“. Analizirao sam u njoj filozofsku i tehnološku pozadinu transhumanizma, sa posebnim osvrtom na Ničeovu ideju nadčovjeka, koju transhumanisti često pogrešno interpretiraju kao podršku svojoj ideologiji.
Najavili ste i novu knjigu o transhumanizmu. Šta donosi novo?
U završnoj sam fazi rada na drugoj knjizi. U njoj analiziram ulogu pandemije kao eksperimentalnog poligona za tehnologije 4IR. Tvrdim da je pandemija ubrzala prelazak ka globalnom transhumanističkom društvu. Tu fazu nazivam „Transhumanizam 2.0“. Knjiga razmatra sve posljedice tog prelaska, a kao izlaz iz krize predlažem povratak duhovnim i humanističkim vrijednostima.
Šta je zapravo transhumanizam?
To je filozofija, ideologija i globalni pokret koji zagovara upotrebu naprednih tehnologija za radikalnu transformaciju čovjeka. Cilj je stvoriti biće sa sposobnostima daleko iznad ljudskih, uključujući besmrtnost, superinteligenciju, vještačka čula itd. Krajnji rezultat je – post-čovjek.
Ko su najistaknutiji transhumanisti?
Tu su najmoćniji ljudi današnjice – Klaus Švab, Ilon Mask, Bil Gejts, Mark Zakerberg, Džef Bezos, ali i intelektualci poput Micija Kakua, Reja Kurcvajla, Juvala Noe Hararija, Nika Bostroma, Maksa Mora i dr. Oni propagiraju simbiozu čovjeka i tehnologije kao budućnost čovječanstva.
Koje su ključne transhumanističke tehnologije?
Transhumanističke tehnologije su ujedno i tehnologije Četvrte industrijske revolucije: vještačka inteligencija (AI), nanotehnologija, biotehnologija, neorotehnologija, robotika, internet stvari (IoT), virtuelna i proširena realnost (VR/AR), kvantno računarstvo, blokčejn, 3D štampa… Njihove glavne osobine su eksponencijalni rast, međusobna povezanost i mogućnost samoreplikacije.
Te tehnologije mijenjaju sve: ekonomiju, komunikaciju, pa i samu prirodu čovjeka, pretvarajući ga u kibernetičko biće – kiborga. One ne služe samo čovjeku, već postaju dio njega.
Odnos prirodne i vještačke inteligencije?
Vještačka inteligencija je pokušaj da se stvori mašina koja oponaša ljudski mozak. Međutim, još nismo u potpunosti razumjeli ni ljudsku inteligenciju. AI imitira čovjeka, ali teži da ga nadmaši. Opasnost nastaje kada takva tehnologija postane autonomna i počne donositi odluke nezavisno od ljudske volje.
U kakvom se vremenu nalazimo?
Nalazimo se u vremenu rata. Ne klasičnog, oružanog, već rata za čovjeka, za slobodu, za budućnost stvaralaštva i samog čovječanstva. Transhumanizam je najava totalitarnog tehnološkog režima pod plaštom napretka. Na nama je da odlučimo – hoćemo li ostati ljudi ili postati eksperimentalna bića novog svjetskog poretka.
Moj književni poduhvat: Ciklus Vremena i elemenata
Poduhvat koji sam preduzeo jedinstven je u srpskoj književnosti. Svaka moja naredna knjiga nadovezuje se na prethodnu, i sve zajedno čine jedan zaokružen ciklus – jedinstveni veliki ciklus Vremena i elemenata. Svaka knjiga posvećena je određenom elementu ili ključnoj fazi Svijeta u kojem živimo.
Ciklus počinje knjigom „Jaje Jednoroga“, posvećenoj Bogu, Jedinstvu, Apsolutu – vrhovnom principu na kojem je zasnovana cjelokupna stvarnost. To je „kalendar neprekinutih vizija čistoće“, inicijacija u Svijet kroz prizivanje simbola Jednoroga – mitskog stvorenja koje oličava izgubljenu Vrlinu Čistote i najviše Dobro. U toj viziji svijeta kao vječnog ciklusa ponavljanja, ključni simbol je Auroboros – zmija koja grize sopstveni rep.
Zatim slijedi knjiga „Vavilonski vodopadi“, posvećena Vodi – simbolu Duše, Čistote, Razumijevanja i Ženskog principa. To je knjiga sanjarenja, čežnje, ljubavi, nježnosti i unutrašnje potrage. Voda donosi nadu protiv savremenog doba nasilja, buke i pohlepe.
Treća knjiga, „Čudo Feniksa“, pjeva o Vatri – simbolu preobražaja, obnavljanja i stvaranja novog iz pepela starog. Feniks, mitska ptica, metafora je za obnovu duhovnosti u vremenu digitalne otuđenosti i transhumanističkog beznađa.
U četvrtoj knjizi, „Krv i ruža“, prikazan je raskol između Boga i Čovjeka. Krv simbolizira bol i patnju, a Ruža označava nadu, isceljenje i ljubav. Ova knjiga je pokušaj uspostavljanja mosta između čovjeka i njegove zaboravljene božanstvenosti.
„Zmija oluje“, peta knjiga, posvećena je elementu Vazduha i simbolizira Slobodu, Um, Budućnost. Ovde se pojavljuju Prometej i Ikar kao arhetipski buntovnici koji tragaju za smislom, a osnovna poruka je da čovjek jedino kroz viziju budućnosti može obnoviti sebe.
Šesta knjiga, „Manifest kamena“, objavljena 2020. godine, posveta je Zemlji, posljednjem od elemenata. Kamen je ovdje simbol filozofskog kamena, nosioca božanske iskre i ključa ka novom duhovnom početku. Zatvara se krug – kraj postaje početak, Auroboros se ispunjava.
U pripremi je i sedma knjiga, „Putir“ – sveti pehar, simbol novog otkrovenja. Ona najavljuje obnovu iskonske duhovnosti, nasuprot transhumanističkom putu koji nameće globalistička elita.
Izbor iz poezije: pjesma iz „Manifesta kamena“
Vitriol vremena
iza druge obale
svemir usitnjen
u pijesak
prošao sam kroz vodu
da skinem krik
sa tvojih usana
ti si vitriol
u svijetu lišenom imena
metafora
u tijelo nimfe odevena
putovanje ne prekida
bliska smrt igre
nagovješten posljednji trzaj
simbola koji ponire
iz vene ništavila
u pir pijanih prizora
samo da stignem
do tačke srastanja
gde posljednja vrata
postaju prva.
Zahvaljujem se na postavljenim pitanjima i prilici da predstavim sebe i svoje djelo javnosti. Srdačno vas pozdravljam.
