Piše: SIBIN
Imamo logiku tržišta i društvenu strukturu, pa će neoliberalizam nastojati, veli Pjer Burdije, razoriti ovo drugo u ime ovog prvog, tako da taj izum sa porijeklom u ‘tačerizmu and reganizmu’ zastupaju samo okoreli korporacionisti, dehumanisti, oni koji u profitu vide svog u novcu oslikanog boga.
Nedavno, Ilon Mask (cool ime za nekog Transformersa) je izjavio kako će rado uložiti deset odsto svog ukupnog bogatstva ako mu američka vlast objasni kako njima može da nahrani čovječanstvo.
Jedan čovjek, dakle, može da otvori – globalnu narodnu kuhinju!, pa ipak, za to se ne odlučuje, iako bi se tim gestom svrstao u dosad najveće dobrotvorne ovog palog svijeta. E sad, pitanje je zašto isti svijet sebi dopušta da u tolikoj mjeri zavisi od jednog čovjeka?
Ako sa nešto više pažnje pročitamo ono što Hegel razrađuje u odnosu roba i gospodara, zaključićemo sledeće: naime, rob u Gospodaru vidi otjelovljenje svoje slobode!
Nastavimo se držati likova, budući da su oni figure mišljenja (npr., Zaratrustra je jedan od njih).
Ogrezao, dakle, u korupciji i kriminalu, pritisnut potrebom da pošto-poto održi lažnu sliku o sebi, Gotam i njegovi građani sebi pribavljaju anonimnog spasitelja (Batman), porijeklom aristokratu koji ne razumije ljudski rod i još manje trenutak u vremenu koje živi. Daleko dublji, složeniji, nedokučivi (sa prije svega realnijom privatnom pričom), istinski heroj ovog posrnulog grada, u stvari je, Džoker, antikorporacionist koji nastoji ogoliti laž i razbiti svaki mit u kojem sebi pričamo priču o sebi samima. Njegov ekstremno anarhistički metod kao vjesnika haosa je zastrašujući, koliko i osveta potvrđena u mahnitom cerekanju. Međutim, on bi htio startovati sa nulte tačke pošto se sistem rifrešuje.
Revolucija zahtijeva borbu koja se očigledno mora voditi drukčijom strategijom. Oni koji vladaju ovim svijetom, koji ga tehnološki unapređuju i kao čine boljim mjestom za život, samo su prikriveni eksploatisti koji kreacijom kriza u kontinuitetu drže stvar pod kontrolom i još čine da maksimalno ide u prilog njihovom profitu. Tako da: razmislimo šta je danas Dobro i kako ono može da pobijedi Zlo koje je preko sebe navuklo upravo lik Dobra.
Prije odjave: da bi naš subverzivni metod uspio (kao sam neuspjeh), nužno je da ga nasilno guramo do nivoa čste zafrkancije, kako je to, uostalom, učinio Dišan pretvarajući svakodnevni objekat u idealno estetski, umjetnički predmet.
