Piše: Mitar Radonjić
Sjećam se dobro te proklete ’99-te iako sam imao svega 9 godina.
Sjećam se brutalnih scena koje smo na crno-bijelom ekranu gledali sa suzama u očima. Sjećam se tih paklenih scena i razmišljanja hoće li neka od paklenih naprava dovesti do toga da se članovi moje porodice koji su bili dobrovoljci i na poziv domovine otišli da brane otadžbinu!!!
Sjećam se i raketa kojima je gađana kasarna na Crnom rtu u mom Sutomoru, sjećam se i onih prokletnika koji su se smijali preko ekrana dok su crtali i pisali po granatama ,,za srpsku djecu“!!!
Sjećam se i da su moju zemlju 78 dana bombardovali da bi nas natjerali da dozvolimo da albanci preuzmu Kosovo, da bi nas ponizili pred očima svijeta a najviše da bi nam slomili kičmu. Nijesu uspjeli!!!
Tokom tih paklenih 78 dana ubijen je 1.031 pripadnik Vojske i policije, a poginulo oko 2.500 civila od čega 89 djece. Ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 djece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba vodi se kao nestalo.
Zauvijek će osati upisano da je pakleno naređenje izdao generalni sekretar ,,nato-a“ Havijer Solana američkom generalu Vesliju Klarku nakon što su šiptarske bande mjesecima unazad terorisale srpsko stanovništvo na Kosovu!!!
Zašto su životi šiptarskih terorista važniji od života naših očeva, braće, sestara i djece koji su samo željeli u miru da žive na svojoj zemlji na Kosovu ostaće pitanje na koje ni duše ove dvojice nepomenika koji su krenuli na našu djecu, svetinje i grobove, neće imati odgovora a ni mira!!!
Ipak, makar je cio svijet vidio nesposobnost tadašnje okupatorske vojske koja je kukavički sa nekoliko hiljada metara iz vazduha ubijala naš narod!!! Kod Budjanovaca, u livadama srušen im je ponos flote – nevidljivi bombarder F117, što im je bio posebno snažan udarac!!!
Jugoslovenski seljak im je praćkom oborio ponos avijacije. Zaista praćkom, jer upoređujući naše oružje sa njihovim, taman smo imali praćke…
Svemu tome su prethodili iscenirani pregovori u kojima se vidjela sva dvoličnost visoke politike ali strani faktor je bio neumoljiv – obećanje o nezavisnosti Kosova koje je Bob Dol u Prištini dao je bio krajnji cilj i bez obzira šta da smo prihvatili isto bismo prošli.
Ipak, skoro 10 godina nakon toga im je trebalo da „otcijepe“ Kosovo A opet nisu uspjeli. I neće uspjeti. Nikad!!!“
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
