Povodom šeste godišnjice od upokojenja protojereja-stavrofora Momčila Krivokapića, jutros je u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Škaljarima, služena zaupokojena Liturgija.
Sa groba svog oca, nakon Liturgije, prisutnima se obratio protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski i paroh kotorski.
“Hvala vam što ste sa nama jutros kada se na godišnicu upokojenja molitveno sjećamo našeg draga oca Moma. Nismo se mi njega danas samo sjetili, već smo zajedno sa njim i bili, jer smo služili Liturgiju. A u Svetoj liturgiji svi smo zajedno, svi smo jedno, i živi i mrtvi”, kazao je o. Nemanja, poručivši da nema podjele na žive i mrtve “već živi smo svi, jer je Bog naš, Bog živih”.
Bog je živ jer je vaskrsao i pobjedio smrt i svima u grobovima život darovao, kao što se pjeva u najradosnijem troparu, podsjetio je prota.
“To je ono čega se sjećamo ovih radosnih dana, kada proslavljamo najradosni praznik Hristovog vaskrsenja. To je ono što smo slušali u današnjem Jevanđelju, vaskrsnom, koje ponovo i ponovo svjedoči da je Hristos vaskrsao i donio nam vječni život. Sjetili smo se danas ponovo i onih divnih riječi koje je mironosicama, koje takođe proslavljamo ove sedmice, vaskrsli Hristos rekao : Ne bojte se i radujte se. To su one ključne i važne riječi, koje treba uvijek da nam odzvanjaju u ušima, koje je naš dragi otac Momo volio stalno da ponavlja, tako da se i on danas sa nama raduje i mi zajedno s njim, radosni u Hristu vaskrslom. Hvala vam svima još jednom, neka vam Gospod Bog dobrim uzvrati. Hristos vaskrse”, kazao je o. Nemanja.
O. Momčilo Krivokapić rođen je 1. jula 1945. godine u Herceg Novom, a preminuo iznenada 29. aprila 2020. u 76. godini života.
U Beogradu je završio Bogosloviju Svetog Save, a kasnije i Bogoslovski fakultet. Rukopoložen je za đakona 31. avgusta 1969.godine, a za jereja 7. septembra 1969.
U septembru 2019. godine navršilo se 50 godina svešteničke službe protojerej-stavrofora Momčila Krivokapića, koji će ostati upamćen po svojim britkim riječima, ljubavi prema Bogu i svom narodu.
NJegovog oca, koji je bio paroh u Bijeloj, sa još nekolicinom sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske, protjeruju iz parohija, a u svoju eparhiju ih prima tadašnji Episkop zvorničko-tuzlanski Nektarije (Krulj).
Sa 14 godina, o. Momo 1. septembra 1959. godine, odlazi iz roditeljskog doma, kao đak Beogradske bogoslovije. Pred kraj svog srednjoškolskog školovanja, upoznaje svoju buduću suprugu Smiljku Milin, ćerku čuvenog profesora doktora Lazara Milina.
Nakon završene srednje bogoslovske škole, upisuje Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu, 1967. godine. Na samom početku studija, umire mu otac u svojoj 53. godini, a brigu o njegovom daljem školovanju preuzima Vladika šumadijski Sava.
U toku studija, 1967. godine, dobija poziv za odsluženje vojnog roka. Dekan mu izlazi u susret i on u septembru polaže čitavu treću godinu, odlazi u vojsku, a 1969. godine, paralelno sa završetkom vojnog roka, privodi kraju i svoje studije teologije.
Dobija stipendiju za nastavak školovanja na Oksfordu. U isto to vrijeme, dobija poziv od staroga protojereja Bogoboja iz Kotora da dođe i da ga naslijedi u njegovoj parohiji, što je i uradio. U odluci da prihvati poziv oca Bogoboja, podržao ga je i Sveti Justin Ćelijski, kod koga je otac Momčilo kao student često odlazio u manastir Ćelije.
Umjesto da postane doktor psihologije na Oksfordu, otac Momčilo sa svojom suprugom, bira teži put i dolazi u Kotor da bude nešto mnogo više, da u teškim vremenima za našu Crkvu, uzme Hristov Krst i bude NJegov apostol. Otac Momo je bio i prvi rektor Cetinjske bogoslovije iz perioda obnovljenog rada od 1992. godine.
Protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić sahranjen je 30. aprila, na groblju u Škaljarima, opijelo i zaupokojenu Liturgiju u Hramu Sv. Nikole 2020. služio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.
(Mitropolija/Svetigora)
