piše: Milorad Vučelić
UVELIKO među liderima opozicionih stranaka i još većem broju, ne samo njima sklonih medija i analitičara, široko se razvija jedna nova vrsta junaštva u borbi protiv jedne od velikih sila. Ako nije riječ o Kini i Americi, lako je pogoditi da je riječ o Rusiji i Rusima. Novi povod je, naravno, kriza oko uvođenja američkih sankcija NIS-u ili, tačnije – Srbiji.
Početno oduševljenje koje je obuzelo dio režima očitovalo se u poklicima da „NIS se vraća kući“ nacionalizacijom, brzo je splasnulo. Predsjednik je izričito ponovio više puta da Srbija nikome neće ništa otimati.
A onda je odmah na red došao i on sam, Aleksandar Vučić, kao „teška kukavica“, koja ne smije da od Rusa otme ili po nekoj cijeni i mimo volje prodavca otkupi ovu naftnu kompaniju. I da je razlog za to „strah od Putina i Rusije“. I da u „Putina gleda kao u boga“. I da Vučić više voli Ruse nego Srbe i da „Vučić zbog Rusa dovodi u rizik skoro 13.000 zaposlenih“. Složeno rečeno – „u Vučićevim izjavama čita se solidan strah od reakcije Moskve“.
Svaki odgovorni državnik ozbiljno zazire od zamjeranja bilo kojoj velikoj sili i tu nikako ne mora biti riječ o strahu, nego o odgovornom vladanju. Čega se, recimo, „boji“ Belgija kada odbija da posegne za zamrznutim ruskim parama? Izgleda da se i Amerika nečega „prepala“, sudeći po novoj nacionalnoj bezbjednosnoj strategiji! Ali bi se od ovih silnih junaka u odbrani nacionalnih i državnih interesa moglo očekivati da to junaštvo ne izražavaju selektivno nego da grunu do kraja principijelno i univerzalno. Nije baš uvjerljivo da se, kada udahnu miris iz nekog EU auspuha, svađaju da li je to parfem „Šanela“ ili „Diora“, a da u svim drugim slučajevima zaključuju da im nešto zaudara.
Šta čekaju ovi junaci, ako neće na Ameriku, što ne udare na EU koja nam ne otvara Klaster 3? Neka jasno i glasno odgovore čime je to Ukrajina daleko ispred nas u ispunjavanju kriterijuma za ulazak u Evropsku uniju i neka hrabro kažu kojim bi nas putem oni poveli da bismo dostigli Zelenskog i Ukrajinu. Doduše, on se ne poklapa sa Trampovom platformom, ali to je samo razlog više da dokažu svoje junaštvo. Vidljivo je da ovi junaci već uveliko merkaju i Kinu i Sija, na koje će jurnuti čim završe ovo sa Putinom i Trampom.
Ali se na kraju mora zaključiti da su antiruski borbeni duh i dosljednost naših junaka i bojžija daleko veći od onoga koji trenutno vlada u Ukrajini, a posebno na položajima i u rovovima ukrajinske vojske na frontu.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
