Više javno tužilaštvo (Županijsko državno odvjetništvo) u Splitu koje 31 godinu vodi istragu za ubistvo sedam srpskih civila u selu Uzdolje kod Knina, mora da ispita pjevača Marka Perkovića Tompsona i utvrdi gdje je bio 6. avgusta 1995. u vrijeme kada su ti Srbi ubijeni.
Jer, svjedoci koji su uspjeli da se spasu tvrde da je surovo ubistvo izvršio ili Marko Perković ili njegov rođeni brat Dražen. Pošto je policija ispitala Dražena i on rekao da to nije učinio i da tog dana nije bio tamo, onda je pretpostavka da ih je pobio njegov brat – pjevač Marko Perković Tompson.
Ovo za „Novosti“ kaže Savo Štrbac, direktor „Veritasa“, i ističe da su prema podacima hrvatskog Ministarstva odbrane oba brata Perković, u vrijeme akcije „Oluja“, od 4. do 31. avgusta 1995. bili naoružani i mobilisani u istoj jedinici – VP 1108 Drniš (142. domobranska pukovnija) koja je „operisala“ upravo na potezu Drniš-Knin, gdje se nalazi i selo Uzdolje, koje je bilo nastanjeno isključivo srpskim življem.
Štrbac kaže da su dvije žene koje su preživjele masakr ispričale da je desetoro Srba iz sela Uzdolje 6. avgusta, kada je Knin već bio pao pod hrvatsku vlast, krenulo da bježi i da su ih na putu presrela trojica vojnika u maskirnim uniformama.
– Jedan se predstavio kao Zagrepčanin, drugi je bio plavi mladić iz Unešića, a treći je imao dugu crnu kosu, krvave oči i obučen u crnu majicu s ustaškim obilježjem „Za dom spremni“ – priča Štrbac. – Pošto su među desetoro Srba bile i dvije mlade sestre Bosa i Mira Berić, dvojica vojnika – Zagrepčanin i mladić iz Unešića – riješili su da ih spasu, pa su jednu sestru odveli u obližnju fabriku „Knin gips“, a drugu su smjestili u kombi za Knin. Obje su dospjele u kamp UN u Kninu. Tako je pod hrastom na putu kod Uzdolja ostala grupa od osam starijih civila i onaj najagresivniji vojnik. Dok su prestravljeni starci sjedjeli na zemlji, dugokosi ubica, hladnokrvno je dobacio: „Došlo je vrijeme, nema se šta više čekati, ohladiće mi se jagnjetina!“ I u njih sasuo cijeli šaržer iz automatskog oružja.
Od osmoro Srba preživjela je Bosa Šare koja je bila ranjena, dok je njen muž Krstana podlegao ranama. I upravo je ona svjedočila o ovim događajima pred haškim, srpskim i hrvatskim pravosudnim organima, ponavljajući uvijek istu, jezivu priču.
Majka okajavala grijehe?
Mještani sela Uzdolje u čijoj okolini se dogodilo ubistvo sedmoro Srba – šapatom prepričavaju da je godinama nakon rata na mjesto zločina, pod onaj isti hrast, krišom i u pratnji vozača dolazila starija žena da pali svijeće i ostavlja cvijeće. Pričali su da je to bila Tompsonova majka, koja je u tišini pokušavala da okaje strašne grijehe jednog od svojih sinova.
– Iako Ustavni sud u odluci tvrdi da je to bila majka osumnjičenog Ivice Ujakovića – koji je dokazao da je u inkriminisano vrijeme bio na slovenačkoj granici – lokalna svijest nepogrešivo prepoznaje ko je i zašto pod uzdoljskim hrastom prao nečistu savjest – navodi Štrbac.
O masakru je svjedočila i jedna od spasenih sestara. Mira Berić koja je istakla da joj je vojnik koji ju je spasao, a predstavio se kao Zagrepčanin, rekao da je dugokosi vojnik koji je izvršio masakr – rođeni brat pjevača Marka Perkovića Tompsona.
– Hrvatskom pravosuđu trebalo je punih deset godina od tog Mirinog svjedočenja 2011. godine da obavi najobičniji informativni razgovor s Tompsonovim bratom Draženom Perkovićem, a to su učinili 2021. i 2022. godine. On je, očekivano, negirao da je uopšte bio u Uzdolju – ističe Štrbac. – I tu dolazimo do vrhunca policijske bezobzirnosti: Policija traži ratni put za obojicu braće, ali informativni razgovor obavlja samo s Draženom. Samog Marka Perkovića Tompsona niko nikada nije pozvao u stanicu! Niko ga nije pitao gdje je bio 6. avgusta 1995. Nisu ga zvali zato što je Tompson u Hrvatskoj „sveta krava“ u koju se ne smije dirati, čak i kada tragovi krvi vode direktno do njega ili njegovih najbližih.
Štrbac naglašava da je i prije nekoliko dana razgovarao sa Mirom Berić, jednom od spasenih sestara, i da mu je ona tada otkrila da je, dok je boravila u kampu UN u Kninu u avgustu 1995. u hrvatskim novinama vidjela najavu Tuđmanovog dolaska na kninsku tvrđavu, gdje je pisalo da nastupa i Tompson. Pored teksta je bila pjevačeva fotografija.
– Mira, koja Tompsona nikada ranije nije vidjela, ostala je skamenjena – prepričava naš sagovornik. – Čovjek sa fotografije u novinama nevjerovatno je ličio na onog vojnika pod hrastom koji je ubio sedam nevinih meštana Uzdolja. Kada sam joj predočio da Tompsonov brat Dražen ima alibi u istrazi, Mira mi je mirno rekla: „Jedan od njih dvojice bio je pod hrastom u Uzdolju i pobio moje rođake i komšije“.
Međutim, odluka Ustavnog suda Hrvatske iz maja ove godine mogla bi sve promijeniti, a tiče se tužbe koju su podnijeli sinovi dvoje od sedmoro ubijenih Srba. Dvojica braće Slobodan i Milan Berić koji žive u Beogradu, naime, žalili su se da hrvatska država nije uložila dovoljan napor da se utvrde počinioci zločina nad njihovim roditeljima, a Ustavni sud Hrvatske potvrdio je da je država prekršila pravo na život njihovih roditelja, tako što je zataškala ili ignorisala istragu o njihovom ubistvu.
– Ova odluka je potvrdila ono što „Veritas“ tvrdi već duže od tri decenije – Hrvatska svjesno, namjerno i sistemski opstruiše i vodi „neučinkovitu“ istragu o brutalnom ubistvu sedmoro starijih srpskih civila u selu Uzdolje kod Knina, počinjenom 6. avgusta 1995. – navodi Štrbac. – Odluka nije samo pravni šamar zvaničnom Zagrebu, već i krunski dokaz o postojanju „zaštićenih kasti“ unutar hrvatskog društva. Analizom samog obrazloženja sudske odluke, pred nama se sklapa mozaik zastrašujućeg državnog saučesništva u prikrivanju zločina, u čijem se središtu nalaze imena jedne od najvećih estradno-političkih ikona hrvatske desnice i njegove porodice.
(Novosti)
