U noći između 31. maja i 1. juna 2000. godine, u Podgorici je likvidiran Goran Žugić, savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Žugić je pogođen s nekoliko hitaca u trenutku kada je parkirao svoj automobil ispred zgrade u kojoj je stanovao. Egzekutor, za koga se vjerovalo da je bio visok oko 1,75 metara, prišao mu je s leđa i iz automatskog pištolja ispalio desetak metaka. Tri su ga pogodila u glavu, što je ubistvu dalo obilježje klasične profesionalne likvidacije.
Susret u Budvi – nedorečena tajna
Samo nekoliko sati ranije, Žugić je u Budvi imao sastanak sa visokim zvaničnikom američke diplomatije. Razgovor je trajao četrdeset minuta, iza zatvorenih vrata, a prema kasnijim nezvaničnim navodima, tema je mogao biti šverc duvana – unosan i kontroverzan posao koji je obilježio crnogorsku ekonomiju i politiku devedesetih godina. Dio spekulacija išao je i dalje: da je Žugić možda pregovarao o statusu svjedoka saradnika i spremnosti da progovori o umiješanosti države u krijumčarenje cigareta.
Šverc duvana – posao države
Tokom devedesetih Crna Gora je postala ključna tranzitna tačka u međunarodnom švercu cigareta. Preko luka i obale, uz zaštitu i logistiku državnog aparata, krijumčarske mreže ostvarivale su ogromne profite. Istraživački novinari i međunarodni izvještaji povezivali su tadašnju vlast i najbliže Đukanovićeve saradnike sa tim poslom. Upravo zbog toga, ubistvo predsjednikovog savjetnika otvorilo je pitanje: da li je Žugić postao prijetnja mreži koja je državu pretvorila u centralu za šverc duvana?
Ćutanje i strah
Zvanične istrage nisu dale odgovor na pitanje ko je organizovao i izveo likvidaciju. U policijskim krugovima, međutim, ubrzo se počelo šapatom govoriti da je motiv ubistva povezan sa duvanskom mafijom. To objašnjenje se nikada nije zvanično potvrdilo, ali ni opovrgnulo. Ubistvo je ostalo nerasvijetljeno, a Žugić je postao simbol nerazjašnjenih političko-kriminalnih obračuna koji su obilježili Crnu Goru tog vremena.
Nasljeđe jedne likvidacije
Dvadeset i više godina kasnije, slučaj i dalje izaziva pitanja. Da li je Žugić odlučio da prekine ćutanje i progovori o švercu cigareta? Da li je susret sa američkim diplomatama bio korak u tom pravcu? Ili je, naprotiv, ubijen kako bi se spriječilo da išta izađe na vidjelo? Odgovori na ta pitanja ostali su skriveni iza zida ćutanja i političke zaštite.
Ubistvo Gorana Žugića, iako službeno nerazjašnjeno, u kolektivnom sjećanju ostalo je povezano sa duvanskom mafijom – možda najozloglašenijim simbolom sprega kriminala i države u novijoj istoriji Crne Gore.
Ostavite mrtvog covjeka da pociva u miru, sram vas bilo, pisite o sadasnjim malverzacijama, unistenju pomorske privrede prodajom brodova od nekadasnje pomorske sile dosli smo.da nemamo ni jedan brod, bavite se i pisite o svakodnevnoj inflaciji, cjenama koje su postale neizdrzive za ogroman broj ljudi, sa tim se bavite a ne sa covjekom koji je ubijen prije 25 godina!
COVJEK JE UBIJEN NA GANICNOM PRELAZU VRACENOVICI…A BALSA UNISTILI SU TVOJI LOPOVI I KRIMINALCI CRNU NESRETNU GORU DA SE NIKADA VISE NECE OPORAVITI…KAKO IMAS OBRAZA DA IH BRANIS?????
Dragasu, Jedini srbin u Cg je Sima Milutinovic kaze Njegos!
Ostavite Njegoša da počiva na miru sramotni okoti.
Vojo brate, a zar se vi ne pozivate stalno na njega, ali kad vam ne odgovaraju njegove misli onda da ga ostavimo!😅😅😅😅😅😅
Odbi budalo.
Drago, ja ih uopste ne branim, i ima istine u tome sto kazes, ali pisati o covjeku koji je ubijen prije 25 godina je degutantno, Drago toliko danas ima stvari koje opterecuju obicnog gradjanina, inflacija, cijene koje svakodnevno rastu i gradjanin sa 450 eura penzije ili platom od 600 eura koju prima vecina ne moze da prezivi pola mjeseca, ne vadite se stalno na Dps, njih nema 5 godina,!!
Milo djukanovic se nije pomirio sa cinjenicom da je izgubio!