Šah mat: Sa obojenom revolucijom je gotovo i Srbija je pobijedila, tragedije se ne koriste za polarizaciju i u političke svrhe!

Nakon višemjesečnih tenzija, pokušaja destabilizacije i brutalne manipulacije tragedijama, zavjesa se konačno spušta – obojena revolucija u Srbiji je doživjela svoj slom, a srpski narod i država Srbija su izašli kao pobjednici.

Sve je počelo u novembru 2024. godine kada je pala nadstrešnica na rekonstruisanoj željezničkoj stanici u Novom Sadu. Tragedija je, razumljivo, potresla javnost, a studenti su tada spontano izašli na ulice tražeći odgovornost i pravdu. Međutim, kako to obično biva kada se iz sjene aktiviraju poznati centri moći, protesti su vrlo brzo izgubili svoj prvobitni karakter.

Studenti, uz tihu logističku i medijsku podršku dobro poznatih struktura ubrzo prešli iz borbe za odgovornost u otvoreno političko djelovanje. Tzv. borci za pravdu postali su megafoni dobro poznatih narativa – tražili raspisivanje vanrednih izbora i potpuni preokret državne politike, posebno na geopolitičkom planu. Na blokaderskim tribinama su ispostavljani zahtjevi koji nemaju nikakve veze sa stvarnim povodima protesta, već su jasno bili inspirisani obojenorevolucionaškim šemama koje su se mogle ranije vidjeti u Ukrajini, Gruziji i drugim zemljama gdje su „obojeni scenariji“ ostavili ruševine.

Kulminacija je nastupila juče, 28. juna, kada su centrom Beograda prodefilovale grupe ekstremizmu nastrojenih huligana, mahom organizovanih iz studentskih i opozicionih krugova, pokušavajući da izazovu opšti haos. Paljene su baklje i napadani pripadnici policije, a sve pod plaštom „borbe za istinu“. Upravo tog dana, na Vidovdan – simbol srpske borbe i žrtve – pokušali su da simbolično pogaze sve za šta se Srbija zalaže.

Odgovor države je bio jasan. Policija je postupala odlučno, ali uzdržano. Nije bilo krvoprolića, nije bilo represije – bio je to šah-mat pokušaju da se kroz emocionalnu manipulaciju i društvenu polarizaciju sruši stabilnost zemlje.

Društvo je do ovog momenta bilo vidljivo polarizovano. S jedne strane, mladi zloupotrebljeni i obmanuti od strane ideološki formiranih vođa bez legitimiteta. S druge strane, većinska Srbija – tiha, dostojanstvena, koja je prepoznala šta se krije iza „transparenata“ i „parola“.

Na kraju, sve je jasno: Srbija je položila još jedan težak ispit. Nije pala na provokacije, niti je pristala da joj se politika kroji sa strane. Borba za istinu je pobijedila. A oni koji su pokušali da tragedije koriste za političku promociju, ostaju zabilježeni u istoriji kao marionete propalog plana.

Sa obojenom revolucijom je gotovo.