Američko-kineski sukob oko rijetkih zemnih minerala sve više liči na sjene borbe. Iako su posljedice vrlo stvarne, kineska izvozna ograničenja i zatvaranje pristupa strateškim sirovinama pogađaju američku industriju – od čipova do lovaca, ukazuje Fajnenšel tajms.
Kineska poluga u ovom sukobu nije nastala preko noći. Još 1992. Deng Sjaoping je najavio da će Kina od rijetkih zemnih elemenata napraviti sopstvenu verziju nafte. Dok je svijet deregulacijom trgovine otvarao vrata premještanju proizvodnje, administracija Bila Klintona odobrila je prodaju kompanije Megnevenč, fabrike iz Indijane koja je proizvodila magnete za hard diskove, elektroniku i navigacione sisteme raketa, kineskim vlasnicima blisko povezanim s Pekingom.
Činjenica da su magneti imali dvostruku namjenu – i vojnu i komercijalnu, bila je jedini razlog zašto je spajanje detaljnije ispitano. Obećanje je tada bilo da će fabrika ostati u SAD-u. Umjesto toga je zatvorena, a oprema i proizvodnja premještene su u Kinu.
„U trenutku duboke recesije, predajemo Kinezima i našu odbrambenu tehnologiju i radna mjesta“, upozorio je još 2004. kongresmen Piter Viskloski.
Ni Bušova Bijela kuća nije reagovala. Ubrzo je Kina počela preuzimati čitavo tržište – i to ne samo proizvodnju, već i kontrolu nad sirovinama.
Do kraja 20. vijeka, SAD su bile vodeći proizvođač rijetkih zemnih minerala zahvaljujući rudniku Mauntin pas u Kaliforniji. Stroži ekološki standardi, manja produktivnost i odsustvo industrijske politike doveli su do zatvaranja rudnika 2002. godine. Tako je Amerika, bez razvoja domaće prerade, otvorila vrata Kini, koja je kroz kombinaciju državne kontrole, jeftine proizvodnje i kreditne politike preuzela globalnu dominaciju u toj industriji.
Kina je još 2010. ograničila izvoz rijetkih minerala Japanu nakon diplomatskog spora i pokazala svijetu kako će koristiti ove sirovine kao geopolitičko oružje. SAD, EU i Japan dobili su spor pred Svjetskom trgovinskom organizacijom, ali prekasno: industrija je već bila u Kini. Kina je, kako su njeni istraživači jasno rekli 2020, spremna koristiti izvoz minerala kao polugu u trgovinskim sukobima.
Američki investitori masovno ulažu u kompanije za rijetke zemne minerale nakon što je Bijela kuća pokrenula agresivnu strategiju za razbijanje kineskog monopola nad snabdijevanjem strateškim sirovinama. Dionice američkih i australskih proizvođača više su nego udvostručene, a sličan rast bilježe i rudari litija, kobalta i germanija.
Vašington gradi državne rezerve, postavlja cjenovni prag i ubrzava dozvole za otvaranje rudnika i preradu kao dio politike „Kopaj, bejbi, kopaj“. Istovremeno, Kina pooštrava izvozne kontrole i dodaje nove elemente na listu ograničenja, čime se trgovinski rat između dvije sile dodatno zaoštrava.
Trampova administracija čak otkupljuje vlasničke udjele u ključnim kompanijama kako bi ubrzala domaću proizvodnju. Analitičari upozoravaju da ovakav tržišni bum privlači i ozbiljne investitore i špekulante, a rijetke zemlje postaju novo bojno polje u ekonomskom ratu Vašingtona i Pekinga.
Ali dok Trampova administracija sada panično ulaže stotine miliona dolara u obnovu domaće proizvodnje, Kina sjedi na poziciji apsolutne prednosti koju su joj SAD same godinama predavale, korak po korak.
U pozadini velikih riječi i „šokiranih“ izjava jedno je jasno: rat za rijetke zemlje odavno je izgubljen. Ono što gledamo sada samo je pozorište za javnost i pokušaj Vašingtona da uhvati voz koji je već odavno napustio stanicu.
