Piše: Dr Momčilo D. Pejović
Dok mama/e sa sinom/vima ide/u na protest/e tata/e ostaje/u da čuva/ju dom odnosno kuću – „gajbu“! Bio bi to najsažetiji prikaz i stvarna slika i odlika odnosno karakteristika svih, a posebno trećeg po redu protestnog novembarskog skupa u organizaciji drps ovaca, koji su i ovoga puta značajno omanuli u svom obećanom „mas(ov)nom“ okupljanju pod naslovom „Ima nas“!
Pa, neka ih i ima, kad ih nije više i niti se mogu (p)okupiti! Ovaj put neko je učesnicima (do)turio „donirane sendviče“, samo da bi ih što više došlo!? Doduše prilično „tanke“, jer na „brzinu spravljeni“ u nepun četvrt hljeba bijaše filovan „mršavi“ namaz paštete sa parčetom ili dva tanko narezane salame, a kojoj skoro da je istekao rok! A kaloričnost sendviča bijaše taman tolika koliko je onima za govornicom trebalo da saopšte svoje zahtjeve, dok se učesnici malo ispričaju, izgalame i vrnu se doma kao da ništa (po)jeli nijesu! Rekoše, neko je u toj podjeli ili (pre)raspodjeli sendviča imao koristi, jer je (pre)ostala hrana, njima čaktar predvodnicima, za neki „d(r)ugi put“! Šta sve neće (iz)misliti, a iz neke možda zavidne ili dobre namjere!?
Protestno okupljanje drps ovaca, kao učesnika i njihovih sve manje brojnih satelita, ne potraja duže nego što bi potrebno da se sa „doniranim sendvičima“ utoli početak gladi, a samo što bijahu sa „ručka“ ustali i iz svojih domova krenuli „na put“, u proteste ispred institucija koje treba, kako saopštiše, (sa)čuvati odnosno (od)braniti!
Po treći put u samo mjesec dana dešava im se da se (g)ladni vraćaju sa (pro)testa! Oni sa čaktarima, kao najgrlatiji, zadovoljno trljahu dlanove i džepove, jer da njih nije bilo najmanje polovica od okupljenih ne bi se tu „našla“! A bogme bilo je i nekih od čaktar predvodnika da su se malo „udobnije“ i bolje snašli pa su poslije brzog završetka skupa, a krijući se od česnika, posjetili neke od poznatijih podgoričkih restorana? Ne o svome trošku, naravno! Da li je sve tako bilo, kao što neki zli jezici prepričavaju, iako ne baš potpuno neistinitu priču, ostaje za razgađanje odnosno za „razradu“ na njihovim partijskim sastancima ili susretima?
A da je bilo, kao u jedan vakat, vojske odnosno JNA nekadašnja, u svome „moćnom životu i spremi“, tu bi bilo osim „lanč paketa“ i mesnih narezaka, bureka, napolitanki, jabuka, po tabla euro krema i obavezno „konjski pepermint“ odnosno parče tvrdo presovanog šećera i još koje-čega ili svašta po nešto! Naravno, podrazumijeva se da bi čaja bilo i za repete, makar po dvije ili tri šolj(ic)e, pa čak i čuturice da se (na)pune!? Noć je, novembarska vlažna i duga, ali uz dobru hranu i vrući čaj moglo bi se ostati i protestovati mnogo duže!
Poput kasne jeseni i protesti novembarski, samo tri u jednom mjesecu, neslavno se završiše po organizatora i njegove političke čaktar (pred)vodnike sa sve slabijom zvonjavom!
Obećavaju da će ih opet biti!? Samo da njihova posjećenost odnosno „masovnost“ još više ne omane, jer na listopadnom drveću skoro pa da neće biti lišća, kada se budu u okrilju kasne decembarske noći ponovo sabirali odnosno okupljali! Ako uopšte dođe do toga okupljanja! Svi su izgedi da će se tada još lakše njihov broj (u)tvrditi, jer „sakrivenih“ će sve manje biti!
Dakle, kako je lišće sa drveća skoro sve opalo, tako i broj protestanata na trećem njihovom po(no)snom okupljanju bijaše skroz razvaljen i ogoljen! Očevici ili „statističari“, zaduženi da utvrđuju brojno stanje i masovnost na protestima, skoro da se ne čujaju niti izlaze sa nekim iole većim brojkama i (pro)računima „posjetilaca“! Toliko koliko ih bi, a na jedvite jade, ni tri hiljade okupljenih sve zajedno sa barjacima, znamenjima i zastavama! Stidljivo, „nadležne službe“ jedna drugoj javljaju rezultate odnosno brojno stanje „protestanata“ ili učesnika sve (g)ladnijeg protestnog skupa, a koje prate razvoj dešavanja na prego(re)lim političkim protestima drps ovaca!
Muk je zavladao u torovima odnosno oborima-dvorištima drps ovaca povodom neuspjelog brojnijeg okupljanja njihovoga stada! Ni njihov glavni predvodnik odnosno „Sedmak Čobanin“ nema primjedbe, a niti mnogo haje za svoje sve manje brojnije odnosno (pr)osuto stado!
A ne bi da se nije čuo i glas jad(n)o govornika, iako ne tako mnogo vještih i bez nekih velikih oratorskih sposobnosti, njih trojice-četvorice, koji bijahu (pot)pomognuti megafonom i moćnom razglas tehnikom, kako bi sve bilo što gromkije i da se što dalje (pro)čuje!
Ponoviše, više reda radi, da su došli da (sa)čuvaju ustav i zakone, „ugroženu i nezavisnu“ državu zvanu Monten(ij)egro i u njoj njihovoga „Sedmaka Čobanina“! A, on im ni ovoga puta ne htjede doći nego osta(de) „doma“ da čuva prepune „bisage“ svoje i obavi priprema za nove „Argumente“ u još jednom „passe“ intervjuu! Umjesto njega na proteste bi njegov sin prvijenac i nasljednik sa mamom, dok on kao tata opet osta(de) da čuva svoj dom! Ne bi jedini, jer od pisutnih protestanata na prethodna dva okupljanja sve više bijaše žena – supruga odnosno majki sa odraslim sinovima ili dječicom da umjesto muževa čuvaju institucije države zvane Monten(ij)egro ili Crne Gore kao ekološke države i saveznice NATO alijanse! Bijaše to ta „snaga države“, njihov omiljeni moto u punoj i narastajućoj snazi odnosno (pr)opadanju!
Politički idol svih protestanata u njihove poslednje dvije-tri političke izborne godine, a sa ožiljcima od teških poraza, kao otac nove nacije, države, novočovjeka i nove (h)istorije nikako da smogne snage i bogme lične hrabrosti pa da stane u prvi red sa svojim čaktar predvodnicima kao protestantima! Mada, kako nam reče, njemu kao „predsjedniku svih građana“ tamo nije mjesto, a svakako bi mu jedni ili drugi mnogo zamjerili! Ipak, kako reče i skoro pa nas ubijedi da je on „čovjek sistema“!? Prije bi se moglo reći da je nešto drugo u pitanju, a to je da ga više zabrinjava njegov dalji politički angažman radi opstanka na vlasti ili makar kao političkog lidera drps ovaca, kad je već skoro pa izvjesno da neće, a niti može od moćnih spoljno-političkih faktora, da ozbiljno računa na još jedan predsjedički mandat! Sada mu (pre)ostaje da se kao ostarjela i ofucana politička lisica dočepa barem nekog poslaničkog mandata kad već me može fotelje predsjdnika dražave ili makar boljeg ambasadorskoga mjesta!
Za, po treći put, fijasko proteste masovnoga okupljanja nema se ništa novo reći sem da su vrlo brzo utihnuli odnosno na izdisaju ili u bankrotu, ako se kako može takav termin upotrijebiti! A sljedeći(h), koji se tobože obećavaju, teško da može biti prije februara sljedeće godine odnosno u (ne)vrijeme kada će njihovo politčko drps ovaca stado biti uveliko razrijeđeno i više nego (pre)polovljeno!
Sa razlogom se ljute i „ozbiljno prijete“, oni koji po treći put dođoše a ne vidješe njihovoga „Sedmaka Čobanina“, da će ih sve manje biti ako njihov „Čobanin“ nastavi da ih ignoriše i torbicu „soli“ kao nekad ne razdriješi! Nije valjda da su zaboravili na datu riječ da će ga čuvati i parolu „Ima nas“ istrajno „njegovati“!? Sa njom se htjelo pokazati, onima na vlasti, koliko su još „najjači“ ili moćni i „najbrojniji“! A realno, sagledavajući političku zbilju svoga stanja, sada su postali politički nemoćni i uveliko poraženi i pogaženi, pa je njihovo političko stado više nego prepolovljeno“! Dok, njihov „Sedmak Čobanin“, kao „najveći i najmoćniji“ farmer, sada svoju političku snagu i moć sakriva u domu svom, čineći izgovor da njemu kao „Čobaninu“ odnosno predsjedniku „nije mjesto na protestima“, jer je on ipak „čovjek sistema“ pa bi se moglo „protumačiti“ da njegovo prisustvo jednoj strani daje prednost a drugu zanemaruje odnosno prigovorili bi mu da podržava proteste koji su za (o)čuvanje novoga sistema vlasti, a ne poštovanje „ustava i zakona“ zemlje u kojoj je on sve politički (na)štimao, kako bi što duže ostao na vlasti! Konačno je shvatio da mu je najbolje da ostane doma, a na proteste neka idu mame sa sinovima!
