„Olfaktorni trening je tretman bez lijekova za pacijente sa olfaktornim poremećajima. Ovom metodom pacijenti nekoliko puta dnevno po 10 sekundi udišu po četiri mirisa“, navodi se u saopštenju Univerziteta „Sečenov“, prenosi TASS.
Otorinolaringolozi su usavršili ovu metodu i koriste automatizovani hardverski i softverski sistem za „isporuku mirisa“. Sistem oslobađa mirise određenim redoslijedom, a tokom treninga pacijent izvodi nekoliko vježbi kako bi prepoznao i razlikovao mirise.
Metoda takođe uključuje elektroencefalografiju (EEG), koja pomaže u objektivnoj procjeni promjena koje se dešavaju u mozgu tokom olfaktornog treninga.
Nije bezazleno: zdravstveni problemi koji se otkrivaju po slabom čulu mirisa
Malo poznat simptom u nosu mogao bi biti prvi znak Parkinsonove bolesti.
„Kada testiramo pacijenta i pitamo ga da li detektuje miris, to je i dalje subjektivna procjena efikasnosti. Na EEG-u se mogu identifikovati različiti obrasci, na primjer promjene u ritmovima koji su odgovorni za uključivanje u proces treninga, što potom utiče na ishod liječenja“, objasnila je otorinolaringolog i docent na Katedri za bolesti uha, nosa i grla na Univerzitetu „Sečenov“, Gaja Lebedeva.
Prema podacima ankete, većina pacijenata sa postinfektivnim oštećenjem čula mirisa prijavljuje promjene u svom psihoemocionalnom stanju, uključujući anksioznost i depresiju.
„Trenutno ne postoje lijekovi ili hirurški tretmani za pacijente sa postkovid gubitkom čula mirisa. Olfaktorni trening je jedini način da se povrati čulo mirisa i bogata percepcija njegove palete. Preliminarni podaci pokazuju efikasnost olfaktornog treninga, koji se proučava u našoj klinici. Čulo mirisa pacijenata se poboljšava nakon sedme sesije – to je mnogo brže nego kod tradicionalnog pristupa“, rekao je direktor Klinike za uho, nos i grlo Univerziteta, Valerij Svistuškin.
(B92)
