Boka Kotorska, Tivat i Crna Gora slave zlatnog Dušana Mandića, vaterpolo reprezentativca Srbije, jednog od zlatnih „delfina“, koji se iz dalekog Tokija vraća sa najsjajnijim odličjem oko vrata.
Od radosti se i more zatalasalo, dok pjesma i svirka automobila paraju nebo iznad „nevjeste Jadrana“. Radost među Mandićima bila je najveća, posebno mame i tate.
Rodila majka junaka – kaže mama Rajka. – To je moj sin u koga sam vjerovala od prve utakmice do poslednje sekunde finalne utakmice. Priznajem, nije mi bilo lako, tresla sam se pored televizora kao prut nad vodom, strepeći da se nešto ne poremeti. Ali, kako je vrijeme odmicalo, bila sam sve sigurnija da će se tim Dejana Savića domoći trona.
Na pitanje kako je doživela emotivne nastupe sina Dušana, kaže da je to ne čudi, jer je on na taj način pokazao svoj karakter.
To je on, moj šampion, moj emotivac. Takav je, zapravo, u svakoj prilici. Puno mi je srce. Kada ste me pozvali bila sam na Jazu, gdje sam sa prijateljima slavila pobjedu Srbije i golove moga sina.
Odmah poslije pobjede Dušan nije mnogo čekao, već je pozvao majku telefonom i gromoglasno rekao:
Najbolji smo! Mama, znao sam da će biti dobro. Igrali smo svi za jednog i jedan za sve. Mi ovde uveliko slavimo. Pozdravi sve moje Tivćane!
A Dušan ne samo što je divan sin, nego je posvećen kao suprug i otac.
Moja snaha i unuka nalaze se trenutno u Ljuboviji. Posle utakmice čule smo se telefonom, podijelile emocije. Ponosni smo na našeg Dušana – junaka! Jedva čekam da ga zagrlim. To je moj sin, moj heroj – kaže presrećna majka Rajka.
Radost nije mogao da sakrije ni otac Budo, koji je za „Novosti“ pozirao na brodiću kraj slike svoga sina.
Iščekivali smo ovaj meč koji je bio manje stresan nego onaj protiv Španije, pogotovo posle katastrofalnog suđenja koje je prevazišlo svaku mjeru. Da se imalo pitam, ja bih onoga sudiju diskvalifikovao da ne može ovakve mečeve da sudi. Ne kažem da treba da bude pristrasan, ali neka pošteno sudi i bolji neka pobijedi. Pobjeda jeste slađa, ali sam uoči finalne utakmice bio pomalo skeptik, jer je teško prevazići sudijsku nepravdu koja mnogo utiče na igrače u bazenu, dekoncentriše ih, pa im zato svaka čast, jer su odigrali životnu partiju koja je za anale – kaže Mandić, priznajući da je sa Grčkom očekivao lakši meč, ali da ga osjećaj pobjede nije napuštao ni u najkritičnijim situacijama.
Srećni otac priznaje da mu je sin pružio najviše što je mogao.
Odigrao je stvarno u prelomnim trenucim kako treba, davao golove. Svih ovih dana bili smo u stalnoj komunikaciji, pričali, analizirali utakmice. Dule je, vjerujte, toliko požrtvovan, emotivan, jer ima ogromnu želju za pobjedom. Takav je, narav mu je pobjednička i to ne može da sakrije.
Tivćani sa nestrpljenje očekuju dolazak zlatnog olimpijca 15. avgusta. Pripreme za doček su uveliko počele. Fešta se velika sprema.
