Riječi Partizanovog trenera pred revanš sa AEK-om ne ulivaju optimizam: Ligu konferencije ne vidim kao nazadovanje
Samo jednom u 21. vijeku desilo se da fudbaleri Partizana na međunarodnoj sceni zastanu na početnoj prepreci. Prije šest ljeta, u završnici kratkotrajnog mandata Ivana Tomića, paradoksalno, nije „parni valjak” poražen u dvomeču sa Zaglebjem, ali je slabijim izvođenjem jedanaesteraca okončao takmičenje u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Nadaju se u Humskoj da se aktuelna generacija, renovirana trenerskom rukom Ilije Stolice, neće dopisati na crnu listu, već da će u revanšu sa AEK-om iz Laranake obezbijediti grupnu fazu UEFA takmičenja drugi put zaredom.
Trijumf od jednog gola razlike donosi produžetak, ona od dva znači direktan prolaz u plej-of za plasman u Ligu Evrope i još najmanje osam mečeva na internacionalnoj sceni, koja bi zbog užasnog početka na domaćoj, mogla da predstavlja utjehu poslije razočaravajućeg početka takmičarskog ciklusa. Zato je ovo za crno-bijele utakmica sezone, pošto je veliki broj navijača sklon utisku da je trka za titulu završena još u uvodnim metrima, a da eventualno igranje Lige konferencije kao trećerazrednog takmičenje ne može da zadovolji apetite „grobara”.
„To je veoma daleko od istine. Sezona je tek počela, svjesni smo da priče o tituli moramo da stavimo po strani, jer igramo evropsko takmičenje. Titula se čeka već pet godina, za nju moramo da se pripremimo na pravi način, prođemo neke stvari zajedno, bez obzira ko ovde sjedeo i ko rukovodio. Iako bismo voljeli, ništa ne može preko noći da donese rezultat na nivou ozbiljnog sporta. Osim toga, eventualnu Ligu konferencije ne vidim kao nazadovanje, ali je sjutrašnji meč velika šansa da kompletan utisak stvoren dosad okrenemo u željenom pravcu. Duboko vjerujem da će biti tako“, istakao je Ilija Stolica, šef stručnog štaba Partizana.
Za njega, kao i kompletan klub, revanš sa AEK-om može da bude neka vrsta iskupljenja za minule kikseve, ali se već sedmicama priča o statusu trenera, spekuliše da bi, u slučaju neuspjeha, svaki naredni meč mogao da mu bude i poslednji. Što stvara ambijent u kome je teško funkcionisati. Pritiskaju ga čelnici, navijači, a nije baš ni da su mu igrači dosad ponudili dokaze da je na pravom putu.
„Moj posao je i najteži i najlakši. Svjestan sam odgovornosti i pozicije u kojoj se nalazim. Ekipa je ta koja mene na svakom treningu ili sastanku usmjerava da smo na pravom putu. U bilo kojoj sferi društva ili profesiji, bez obzira na pritiske, lični faktor ne smije da postoji. Sve je stvar kontinuiteta, rada, logsitike, budžeta, svega ozbiljnog što institucija kluba nosi. Najmanji je problem iz trenerskog ugla. Ja sam u tome sasvim komforan“.
Kako god da se okonča evropska premijera u Humskoj utisak je da Ilija Stolica zahtijeva samo jedno. Vrijeme.
„Mi smo grupa koja je zajedno nepuna dva mjeseca, tokom priprema smo se mijenjali i dopunjavali, a za svaki ozbiljan tim potrebno je vrijeme da se stvari dovedu u redu. Prije svega, taktički zahtjevi, mentalna stabilnost i rezultati. Oni okreću momentum na našu stranu, a duboko vjerujem u rad i posvećenost, da idemo ka boljem. Zato sam siguran da vrijeme radi u našu korist, bez obzira na razočaravajuće rezultate“.
Jedna pobjeda iz prvih pet utakmica stvorila je nezapamćeno nepovjerenje javnosti u Partizanov tim koji je prije samo mjesec dana Ivica Iliev okarakterisao „najboljim u poslednjih nekoliko godina“. S tim što problem nije (samo) na terenu, već i u kancelarijama, a baš je prema rukovodiocima usmjeren ogroman odijum navijača.
„Neke stvari van moje kontrole i djelokruga mog rada ne mogu da promijenim ili amortizujem, ali mogu ekipu da pripremim za ono što je očekuje u igri. Prije svega, šta bi trebalo da radi. Fudbal bi trebalo da se igra iz radosti, poztivne emocije, dobre energije… Trudimo se da akumulirani pritisak prikupimo, kanališemo i usmjerimo na teren, da momci budu otresiti, dostojni dresa Partizana, srećni kad igraju fudbal“.
Navijači, ipak, to još nisu vidjeli. Hoće li u četvrtak, od 21 čas?
„Prijeko nam je potrebna podrška publike. Svjestan sam da dobrim igrama i kvalitetnim odnosnom možemo da privučemo publiku na stadion. Rezultat nas nije ispratio, naravno da nismo zadovoljni, ne bih bio ni ja kad bih gledao iz ugla navijača, međutim, ja sam tu da se maksimalno potrudim da navijače povučemo na stadion, da budu maksinalno uz ekipu, jer bez njih ne možemo ništa. Njihov uticaj može da bude presudan“.
(mozzart sport)