Na biračkim mjestima u Njujorku, epicentru kapitalizma, pobijedila je ideja da život običnih ljudi vrijedi više od rejtinga na Volstritu, ali je sjenka sumnje pala onog trenutka kada je Soroš mlađi tviter zajednici stavio do znanja da poznaje novog gradskog šerifa.
So proud to be a New Yorker! The American dream continues!
Congrats, Mayor @ZohranKMamdani 🇺🇸🗽🌊 pic.twitter.com/nvR5Zb46TI
— Alex Soros (@AlexanderSoros) November 5, 2025
Dvadeset pet godina nakon 11. septembra, Njujork je izabrao gradonačelnika koji ne liči na Ameriku koju je taj dan stvorio. Jer, po svim pravilima američke politike, Zohran Mamdani nikada nije trebalo da pobijedi: musliman, sin imigranata iz Indije i Ugande, socijalista, kritičar Zapada i sopstvene stranke.
Ali, 4. novembra 2025, srušio je posljednji bastion liberalnog establišmenta i postao lice jedne nove epohe.
„Njujork će ostati grad imigranata, grad koji su izgradili imigranti, koji pokreću imigranti – i od večeras, predvođen imigrantom“, kazao je ovaj tridesetčetvorogodišnjak okupljenim biračima u Bruklinu i poručio da je budućnost u njihovim rukama, pošto su „srušili političku dinastiju“.
Mamdani je zapravo kazao da njegova pobjeda nije samo stranački obrt, već mnogo više od toga – konačni kraj jedne epohe u kojoj su Klintonovi govorili u ime naroda. Naime, trčeći ovu trku, prvo je na unutarstranačkim izborima morao da pobijedi bivšeg guvernera Endrjua Kuoma, sivu eminenciju Demokratske stranke i medijskog miljenika političkog Njujorka, kako piše RT Balkan.
Ali onda se, gotovo ironično, Kuomo vratio u trku i to kao nezavisni kandidat. U pokušaju da zaustavi „crvenu ljevicu“ podržao ga je i najvažniji republikanac – Donald Tramp, nazvavši Kuoma „jedinim razumnim demokratom“ i zaprijetivši Njujorčanima da će grad ostati bez federalnog novca „ako pobijedi ludi komunista“.
Ali, grad koji je decenijama učen da glasa iz straha, ovoga puta je odlučio da glasa protiv straha.
Njujorški GIK kaže da je izlaznost bila rekordna – više od dva miliona stanovnika izašlo je na izbore, a pet puta više građana glasalo je prevremeno. Za čovjeka koji se sa sedam godina doselio u Ameriku iz Ugande glasalo je 56 odsto birača, dok je 44 procenata u fotelji gradonačelnika Njujorka željelo da vidi bivšeg guvernera, ma koliko bio opterećen korupcionaškim i seksualnim skandalima.
Tako je govorio Mamdani
Za razliku od Kuoma, koji je pokušavao da oživi prošlost i onu Ameriku Klintonovih koja krupnim riječima, ali bez razumijevanja govori o srednjoj klasi uz „kolgejt“ osmijeh, Mamdani je pričao jezikom političke stvarnosti.
Dok je Kuomo Njujorčanima prikazivao spotove o bezbjednosti, policiji i povratku reda, Mamdani je skakao u zaleđeni Atlantik i obećavao da će da zamrzne cijene zakupa stanova, a podigne poreze najbogatijima. Neumorno je govorio o siromaštvu, djeci bez vrtića i o radnicima koji ne mogu da prežive u gradu koji živi od reklame o uspjehu.
U Kuomovim spotovima građani su bili birači, a u Mamdanijevim su bili – ljudi. Njegova poruka – „Grad koji možemo da priuštimo“ postala je parola nove njujorške ljevice.
Kada su ga pitali zašto stalno govori o troškovima života, odgovorio je:
„Zato što u Njujorku više nije pitanje da li možeš da sanjaš, već da li možeš da opstaneš.“
Ta jednostavna rečenica postala je politička granata. Na kraju, Kuomo je imao pare, kontakte i televizijske studije, ali Mamdani je imao energiju koja je okrenula grad protiv njegovih „vlasnika“. Ljudi koje Mamdani okuplja nijesu više vjerovali u „demokratske vrijednosti“ s korporativnim sponzorima, vjerovali su u pravo na stan, pristojnu platu, zdravstvenu zaštitu, besplatan prevoz i grad koji pripada onima koji u njemu žive, a ne onima koji ga rentiraju.
Simpatije je pokupio i zato što nije dozvolio da, zarad lakih političkih poena, svoju vjeru stavi u fusnotu, pa je u društvu koje je izmislilo „inkluzivnost“ uradio ono što inkluzija ne može da podnese – pojavio se ravnopravan. Njegov odnos prema Palestini učinio ga je metom organizovanih napada, odbio je da osudi slogan „globalizuj intifadu“ i nije se plašio da se suprotstavi najjačem lobiju na svijetu – jevrejskom lobiju.
Svi Zohranovi grijesi
Zohranu Mamdaniju zamjeraju gotovo sve ono što njegovi birači kod njega najviše cijene: za jedne je previše ljevičar, za druge previše musliman, a za treće previše siguran u sebe da bi bio autentičan.
Njegovi protivnici tvrde da je lažni predstavnik niže klase, čovjek koji o siromaštvu govori iz udobnog dijela Bruklina, a ne iz podrumskih soba Bronksa. Desni mediji ga opisuju kao privilegovanog sina progresivne elite koji glumi revolucionara. Istovremeno, Mamdanija zasipaju optužbama da je, prilikom prijave za studije na Kolumbija univerzitetu, sebe označio kao „crnca ili Afroamerikanca“, navodno želeći da iskoristi sistem i poveća svoje šanse za upis u elitnu školu.
Na te napade odgovorio je mirno:
„Ne smatram sebe crncem ili Afroamerikancem, već Amerikancem rođenim u Africi.“
Sa indijskom dijasporom zaratio je zbog kritike premijera Narendre Modija, koji ga je optužio za hindufobiju i podsticanje vjerskih podjela.
Republikanci mu, pak, zamjeraju što je još kao poslanik tvrdio da policija ne treba da rješava slučajeve nasilja u porodici, jer nije svaka kriza za lisice. Ali za svoje demokrate Mamdani je opasniji od republikanaca, jer pokazuje da ljevica može da pobijedi i bez dozvole stare garde.
Međutim, ono što najviše izaziva nelagodu jeste bliska veza sa Aleksom i Džordžom Sorošem, čije su fondacije među prvima finansijski podržale njegove inicijative i kampanju. U to ime Soroš mlađi se već na Iksu pohvalio zajedničkom fotografijom i poručio da zna novog šerifa u gradu.
Zato se nad bajkom o skromnom mladiću, koji je kao reper Mister Kardam pisao muziku za Diznijeve filmove, nadvija sjenka sumnje: da je Klinton porodicu samo zamijenio Soroš dinastijom. I da će se služiti istim ideološkim obrascima – nacionalnu politiku koju je obećavao u kampanji zamijeniti nadnacionalnim vrijednostima, a umjesto lokalnih rješenja ponuditi globalne narative.
U tom slučaju biće samo jedan od brzo pripitomljenih revolucionara i još jedan Barak Obama – čovjek koji je obećao preokret, ali se za tren oka uklopio u sistem koji se zaklinjao da će da promijeni.
