Piše: Milan Gajović
„Moralna dimenzija američke politike zahtijeva od nas da zacrtamo moralni put za svijet sa manjim zlom. To je stvaran svijet, ni crn ni bijel. Svijet sa vrlo malo moralnih načela.“ (DŽordž Buš (George Herbert Walker Bush), 1924-2018, predsjednik SAD, u govoru od 27.maja 1991.godine. Prema knjizi DŽona Kolmana „Hijerarhija zaverenika – „Komitet 300““)
„Bolje je imati jak (marionetski) režim nego neku demokratsku vlast…“ (DŽordž Kenan (George F. Kennan), 1904-2005, podsekretar u Stejt departmentu i ambasador SAD u SSSR-u i SFRJ)
Pod budnom pažnjom američke (i britanske) ambasade u Podgorici, neuspješno teče proces obrazovanja legitimne, stabilne i funkcionalne crnogorske Vlade, na osnovu rezultata parlamentarnih izbora, od 30. avgusta 2020.godine. Jer, američki ambasadori su karijerne diplomate, poslate u inostranstvo, da sastavljaju i rastavljaju tamošnje vlade.
Taj proces karakteriše blokiranje da predstavnici Demokratskog fronta (DF), kao najveća politička grupacija među pobjednicima prethodnih izbora, budu zastupljeni u Vladi. „Argumenti“ američkih i drugih zapadnih zvaničnika su da DF ne smatraju „odgovarajućim partnerom“, jer su „neko ko izaziva podjele, podstiče etničke tenzije, stalno blokira reforme u Parlamentu i time blokira put ka Evropi“, te što je DF „u prošlosti bio veoma protiv NATO-a i nije bio od pomoći svojim izjavama o Kosovu“?! Takođe, da (u DF-u – M.G.) „žele da poremete odnose Crne Gore sa Zapadom…i u Crnoj Gori“ i da su to „elementi u samoj zemlji (Crnoj Gori) koje treba pomno pratiti…“?!
To još više utvrđuje u uvjerenju da je Crna Gora, od 1998.godine, „banana republika (država)“ SAD. Crna Gora je za SAD važna samo sa antisrpskom i antiruskom vlašću, te kao narkotranzitna destinacija CIA-e i NATO pakta.
Podsjetimo se da je „banana republika“ ili „banana država“ naziv za politički nestabilnu državu čija je vlast korumpirana i čijom državnom politikom i privredom „suvereno“ upravljaju vlasti i tajne službe SAD, sa sveprožimajućim štetnim uticajem po čitavo društvo. Takvu državu karakterišu i velike socijalne razlike, kriminal i nepotizam, te nezajažljiva pljačka društvenog bogatstva od strane lojalnih kleptokrata na vlasti (diktatora, njegove rodbine i „poslovnih“ prijatelja).
Izraz „banana republika“ skovao je američki pisac Vilijam Sidni Porter (William Sydney Porter), 1862-1910, koji je pisao pod pseudonimom O.Henri (Oliver Henry). U svojoj noveli „Kupusi i kraljevi“ (Cabbages and Kings) (1904), taj izraz je koristio da bi opisao izmišljenu „Republiku Anhuriju“ (vjerovatno imajući u vidu Honduras). U noveli piše:
„…U to vrijeme smo imali sporazum sa svakom zemljom, osim Belgije, i te banana republike, Anhurije…“
Podsjećam da je, 15.decembra 2021. godine, potpisan predkoalicioni dokument – Memorandum o saradnji između Građanskog pokreta URA, Socijalističke narodne partije (SNP), Bošnjačke stranke (BS), Albanske alternative (AA), Nove demokratske snage FORCA, Demokratske partije (DP) i Saveza građana CIVIS.
Građanski pokret URA ima samo pet mandata (12 odsto mandata „pobjednika“ prethodnih izbora). Odakle, onda, Dritan Abazović crpi „pravo“ da se, medijski napadno, samokandiduje za budućeg premijera, te da, krajnje politički neodgovorno, izjavljuje da „DF ne može da uđe u vladu jer ima narušen međunarodni ugled i smetnja je pomirenju društva“?! Odgovor je jasan – iz podrške američke (i britanske) ambasade. Naime, Građanski pokret URA je globalistička, pronatovska politička skupina izrazite antisrpske i antiruske orijentacije.
Međutim, neshvatljivo je postupanje rukovodstva SNP-a, kao prosrpske partije, koje nagovještava učešće te partije u budućoj „manjinskoj“ vladi?! To bi značilo jednostrano raskidanje članstva u koaliciji „Za budućnost Crne Gore“. Realna je procjena da bi učešće u takvoj vladi, čiji će „daljinski upravljači“ biti američka ambasada i Milo Đukanović, rukovodstvu SNP-a možda moglo donijeti neku kratkoročnu korist, ali će, na duži rok, ta partija gubiti podršku birača i ubrzo nestati sa političke scene.
Šta je, onda rešenje? Obrazovanje prelazne, tehničke vlade, čiji bi mandat bio ograničen na najkraće moguće vrijeme, a čiji bi glavni zadatak bio da pripremi vanredne, prijevremene parlamentarne izbore u kratkom roku. Takva vlada ne može biti legitimna bez predstavnika DF-a.
Do početka predizborne kampanje za naredne izbore treba formirati jedinstven predizborni (koalicioni), politički subjekat svih Srba i Crnogoraca koji govore srpski jezikom, na čelu sa Novom srpskom demokratijom i Demokratskom narodnom partijom. Eventualna saradnja (parlamentarna koalicija, prije svega) sa drugim političkim subjektima slijedila bi tek poslije izbora.
