Prvi slobodni izbori

PIŠE: Čedomir Antić

Pred građanima Crne Gore su prvi istinski višestranački izbori. Njih nisu omogućili ni vlada, ni SAD i saveznici. Do njih je došlo spontano, narodnom borbom za pravdu i demokratiju, koju su stranci i duboka država samo pokušavali da uspore i obesmisle. Mogli su da je usmjere, ali nisu bili u stanju da je zaustave.  Nema više moćnog režima DPS-a, mediji su manje-više otvoreni, svaki je politički pokret – a posebno oni zastupljeni u parlamentu – dobio priliku da se pokaže. Naravno, srpski narod je i dalje obespravljen. Srpskim političkim strankama nije dozvoljeno da uđu u državnu vlast i javno je obznanjeno da je to prije svega volja Sjedinjenih Američkih Država. Srbi nisu proporcionalno zastupljeni u državnim ustanovama. Njihova tradicija, istorija i nacionalni interesi nisu izraženi u državnoj politici – makar u procentu koji zapremaju u stanovništvu (kako prema falsifikovanom popisu iz 2011. godine, tako ni prema popisu iz 1991. – kada ih je navodno bilo tek malo više od 9%). Srbi nemaju podršku Srbije, gdje predsjednik Vučić više zloupotrebaljva srpski narod iz naših zagraničnih zemalja za očuvanje svoje vlasti, nego što ima trajnu i jasnu politiku prema njemu. Politiku kakvu prema svojim sunarodnicima vode, recimo, Mađarska, Turska, Hrvatska i Bugarska.

Poslije svega – fašizma, komunizma, u trijumfujućem atlantizmu, srpski narod se ipak održao. Uprkos pojave ljudi dvojnog identiteta, koji su uvijek uz vlast i crnogorski šovinizam kada je u pitanju nešto važno za Srbe i Srbiju – Srba u stanovništvu Crne Gore i dalje ima preko 20%.

Istraživanje koje je predstavio američki medijski bastion „Radio Slobodna Evropa“ to dokazuje. Srpski identitet vidljiv je prije svega u odnosu prema Kosovu i Metohiji, nekada zavjetnoj zemlji države Crne Gore. Taj odnos je relaksiraniji, manje obavezujuć i opasan kada znamo da će se sa njim baviti isključivo država Srbija. Na osnovu ovog istraživanja odnosa prema Kosovu i Metohiji, mi Srbi u Crnoj Gori imamo otvorenog neprijatelja u čak 47% građana Crne Gore. Toliko njih podžava Đukanovićevu, u ono vrijeme samovlasnu i simbolično manjinsku, odluku o bezuslovnom priznanju šiptarske paradžave. Dakle, bezmalo plovina stanovnika Crne Gore žustro i puna srca podržava nezavisnost „Kosova“ i ne želi da se miješa. Njihov stav je podoban stavu Hrvatske, Albanije i onih država koje su nas 1999. bombardovale. Daljih 32% podržava „normalizaciju“ odnosa dvije države: Srbije i šiptrskog Kosova. Dakle ucjenama, ubistvima, legalizovanim zavojevačkim ratom, kriminalom, manipulacijom i prevarom natjerani smo da „pregovaramo“ o priznanju „Kosova“. To mučenje Srbije i Srba podržava ta trećina stanovništva. Sve su prilike da je riječ o jednoj novoj naciji – Ratlucima. Ratluci su osobe savitljivog i za modeliranje lakog karaktera i identiteta – ezopovskim rečnikom, mali prasići koji bi da sisaju dvije krmače: cetinjsku i vračarsku. Ako računamo da je petina ispitanih iz manjinskih naroda jasno vidimo da je čak tri četvrtine pravoslavnih stanovnika Crne Gore ustalo protiv protiv Srbije i Srpske, ali i svojih sugrađana Srba. Trećina stanovnika Crne Gore nas dakle mrze i bombarodvali nas da Šipari dobiju nezavisnost, kao što bi ratovali sa našim narodom da Republika Srpska ista prava ne dobije. Druga trećina ukupnog stanovništva razmišlja kao Španija i Slovačka, neutralni su dok nas muče i raduju se što će neko u Srbiji jednom popustiti. Svega 21% građana podržava veličanstvene demonstracije protiv progona srpskog naroda na Kosovu i Metohiji koje su održane u Podgorici i Nikšiću.

Ovi izbori biće popis. Za Crnogorce i Ratluke bilo bi, mislim najbolje, da glasaju za srpsku koaliciju i postepeno menjaju politiku u cilju demokratskog sporazuma narodâ Crne Gore. To je u njihovom interesu, u našem srpskom više baš i nije. Više bih volio da svi priznaju šta su, da izađu iz plakara i kažu pošteno: „Ja sam ustraša. I Maks Luburić je prvo bio Ratluk pa je tek onda postao Hrvat, ustaša i manijakalni ubica. Neću više da lažem, ponosim se time. Srbi su budale i penali, i takvog iskrenog će me takođe pustiti na vračarsko korito.“ Previše je laži, pa sada kada bi omogućili Srbima učešće u vlasti i obezbijedili im ravnopravost, samo bi ste odložili neminovno.  Jer, niko od ovih preživjelih Srba, petine stanovništva Crne Gore, ne vjeruje da ste sposobni za pomirenje. Ratluke će svi vidjeti kako ih vidim ja. Ratluci nisu „Srbogorci“, oni su trenutno isto što su 1991. godine bili i hrvatski komunisti predvođeni Ivicom Račanom. Oni su ključna pomoć i opravdanje ustašama i svim drugim fašistima. Takvi su danas, za nekoliko decenija oni i njihova deca biće isto što i Vjekoslav Maks Luburić – ubica djece, samozvani general Drinjanin.

Ako ljudi kao što su Đukanović ostanu na slobodi – ako jedini uhapšeni političar bude srpski  političar, gradonačelnik Budve – i ako nastave laži političara kakvi su Zdravko Krivokapić i Jakov Milatović, Srbima neće ostati ništa drugo nego da vode politku kakvu su Hrvati vodili u Jugoslaviji (činili su 19% njenog stanovništva), a Šiptari u Sjevernoj Makedoniji (uz Diznijevu maštu čine 25% stanovništva).

Izvinite, možda sam povrijedio neke ratlučke mozgove, ali i mene uznemirava njihovo laganje, koje nam razotkriva čak i ovo istraživanje američke strateške vojno-medijske jedinice iz Praga.