Piše: SIBIN
Radoholik, čiča Frojd, otprilike veli: Posmatranje cvijeća opušta, jer je ono bezkonfliktno.
Boravak u prirodi je druga strana seanse, one koja se provodi na kauču u pokušaju da se – izbunari potamnjujuća prošlost.
Da li zalivaš cvijeće? Okopavaš li baštu? Odlaziš li u zeleni zavačaj? Jesi li pasionirani obožavatelj šumaraka & lugova? Vozaš li biciklo ili elektromobil ili periferijom drndaš na dizelu? Skupljaš li (tuđi) otpad?
U ovim danima, dokon, opet čitam Kafkinu priču „Jahač na kanti za ugalj.“
Ubog sirotan, stalna mušterija, skakuće oko prozora podgojenog gazde u društvu žene, objašnjavajući: „Ali ja ovde sedim na kanti.“
Miholjsko ljeto sam koristio za cupkanje na pločniku obasjanim suncem, u iznošenoj vjetrovci, duvajući u stisnute šake. Da sam imao, eto, sam jednu jedinu lopatu uglja, mojoj sreći ne bi bilo kraja. Pa Ipak…
Nego, bunu oko zagaravljenog vazduha dižu oni iz centra B(r)eograda, koji prirodu gotive iz fazona, a i klimatske krize, a la Greta, koriste da se izbukaju po ulicama, ispromovišu sa sve Đilas žutim Draganom, koji, bre, ima – centralno grijanje!
Rusija može kad god hoće uvrnuti gas Evropi, zato ih upozorava na politički rečnik, naročito Makronov koji odlazećoj baki Merkel dade riječ da će ostati privržen onoj politici koja je protiv matuške.
Ovdašnja politička sadnica, URA-e, podržala zelenu pobunu u Beogradu, koju je, između ostalih šmekera, predvodio – solarni panel poznati kao Vidojković in the pedu Marko.
Taj politički žargon koji prirodu, inače, očima ne može vidjeti, budući da je poetizovao asfalt, i nastavio da piskara tamo gdje je Marčelo stavio tri tačke…
Jeste jebeno to sa današnjim stanjem vazduha u velikim gradovima, i tačno je da se priroda sadizuje, eksploatiše, ruinira, da je uveliko na snazi ekocid, međutim: što ovdje neko ne ustane protiv Bemaksa, tog rovokopača i ubice Morače!
