piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač BORBE
Fenomen smjene vlasti 30. avgusta prošle godine, skoro godinu dana kasnije, ogolio je sve skrivene zamke koje je sa sobom donijela navodna promjena režila Mila Đukanovića.
Uzalud je narod očekivao, makar minumum, a to je zadovoljenje pravde, to se izgleda neće desiti. Pilot projekat stranih Ambasada zvani Zdravko Krivokapić dobio je sve instrukcije i smjernice na osnovu kojih je vladao Milo Đukanović i DPS.
Kada je postalo jasno da je DPS prošlost, inostrani centri moći su krenuli u realizaciju projekta da sve bude isto, samo da privremeno nema DPS-a.
Sve tekovine politike DPS-a su ostale netaknute, ali bukvalno sve, od spoljne do unutrašnje.
Cilj stranih centara moći u Crnoj Gori je jedan jedini. Po svaku cijenu raskinuti odnose između Srba u Crnoj Gori i Srba u Srbiji. Raskinuti veze Podgorice i Beograda. Uz prećutnu saglasnost Crkve u Crnoj Gori, koja je zauzvrat dobila klimavi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kako se ne bi dalje miješala u ono što je plan Zapada.
Crkva u Crnoj Gori je dobila izmjenu Zakona, zauzvrat treba da prećuti sve ono što Krivokapić radi u cilju razbijanja svih mogućih veza između Beograda i Podgorice. Taj plan je smišljen u kuhinjama Zapada.
Sve ono što decenijama nijesu uspjeli Milo Đukanović i milioni uloženi u taj projekat, da se Srbi iz Crne Gore i Srbi iz Srbije razdvoje po svaku cijenu, sada pokušava da u djelo sprovede izvođač radova Zdravko Krivokapić sa pomagačima unutar vladajuće većine.
Ako nakon decenije katastrofalnih odnosa sa Srbijom konačno dobiješ šansu da te odnose ispraviš, a ti ih ne ispraviš već spoljnju politiku prema državi Srbiji još više zaoštravaš, onda je svima jasno da Ambasadama baš i ne odgovara to prijateljstvo dvije bratske države. I laicima onda postaje jasno da je na sceni, za razliku od vladavine DPS-a, tiha akcija sprovođenja u djelo zamisli stranih Ambasada.
Jasno je kome danas u Crnoj Gori, ali i malo šire, ne odgovara čak ni korektan komšijski odnos dvije susjedne države.
Plan je da Srbija ima što manje prijatelja, pogotovo u regionu, i da tako usamljena nosi titulu negativca i dežurnog krivca. Zato je Podgorice i izabrana da stavi političku omču oko vrata Srbiji i da to ne uradi DPS, jer je nalogodavcima postalo jasno da oni ne mogu da iznesu taj projekat, pa je izabrana osoba koja je navodno bliska Crkvi, da odradi taj posao za inostrane projektante.
I laici vide da Vlada Zdravka Krivokapića ne radi ništa konkretno, osim što vodi rat protiv zvanične Srbije od prvog dana, na svim poljima. Što javno, a mnogo više iza kulisa. U tu svrhu su angažovani i medijski “eksperti” iz Srbije, koji o našem trošku savjetuju premijera kako da napravi što više štete Srbiji.
Umjesto političkog rata sa mafijom i DPS-om, Krivokapić i kompanija su izabrali rat sa Srbijom! Isto kao i DPS svojevremeno.
Jer, kako drugačije gledati na to da novoj vladi, koja navodno želi da prekine kontinuitet vladavine DPS-a, prvi cilj po dolasku na vlast bude ponovno priznanje lažne države Kosovo i donošenje sramne rezolucije o Srebrenici gdje se srpski narod pokušava proglasiti genocidnim, što je korak dalje u odnosu na vlast Mila Đukanovića.
Za skoro godinu dana otkad je pao režim DPS-a, nemamo ni jedno hapšenje, nemamo rasvijetljenu ni jednu aferu, ali zato imamo rat sa Srbijom koji je nametnula zvanična Podgorica.
Eksperiment Balkan u režiji naših evropskih prijatelja za sada odlično napreduje, a Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić kao njihove marionete imaju jedan vrlo težak zadatak koji Milo Đukanović nije mogao da ispuni:
Da natjeraju Srbe iz Crne Gore da zamrze Srbiju!
I bukvalno u toj jednoj rečenici, jednog od najuticajnijih mimera na društvenim mrežama Gospodina Neprijatnog, je stao čitav projekat koji već nešto malo manje od godinu dana pokušava da iznese Krivokapić sa pomagačima.
I možda bi uspjeli u tome, ali ima jedan “mali” problem po njih, koji na sreću neće moći da riješe. A on se zove Srpska pravoslavna crkva i Patrijarh Porfirije. Dok je jedinstva SPC-a, koja je jedinstvenija nego ikad, svaki projekat Ambasada i Krivokapića po pitanju odvajanja Srba na ovim prostorima je unaprijed osuđen na propast.
Što bi rekao naš veliki Njegoš: “Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi”!
