Piše: Kanibal. Zamalo
Ne valja da (mlado) čeljade kasno lijega. Može mu se svašta pričinit. Na zoru, taman pošto otvorih frižider i uzeh malo hrane što mi je Bog dao, čisto da obuzdam žalopojku stomačnih crijeva, presjede mi doručak.
Ne valja da (mlado) čeljade uz doručak bulji u telefone. Može mu se svašta pričinit. Na stranu (ne)ukusan smisao za humor iz prethodnog pasusa, prosto mi to bilo, pri (ne)ukusnom smislu za prelistavanje štampe na zoru. Naslovna strana „Vijesti“, sa sve zlim Vučićem u prvom planu, stvorila mi je od jutrošnjeg doručka (slanina, pršuta, prim. aut.) analogiju Vučićevog, nadasve ljudskog mesa. Možemo odahnuti, nisam kanibal. Doduše, lovaca i topovskog mesa ne manjka. U političkom smislu, naravno. Pošto je sezona tokom cijele godine, a i ne znam kod koga se (i da li se) plaća godišnja članarina, nastupiću u redovima pred nama kao slobodni strijelac.
Ne postoji vlast u Srbiji koja je zadovoljila hirove umišljenih, podgoričkih vlastoljubaca. Makar potonje tri decenije: od Miloševića (koji nije sporio pravo crnogorskoj naciji da postoji), Đinđića (koji nije sporio Crnoj Gori pravo da se odvoji), Koštunice (koji nije osporio pravo Crnoj Gori da na temelju pokradenog referenduma ostvari secesiju), Tadića (koji nije osporio pravo nacionalnim Crnogorcima na svoj jezik), Vučića (koji nije osporio pravo Crnoj Gori da se pridruži NATO zlikovcima)… Niko nije valjao. Nama Srbima? Sve navedeno je razlog da se Srbi uhvate za glavu i zapitaju: zbog čega je Srbija dozvolila penetraciju crnogorskog bašibozluka, čiji danak skupo plaća srpski narod u njegovoj punoći???
Realnost je zbilja, drugačija. Srbija je dopuštala hirovito ponašanje Crnoj Gori, u dovoljnoj mjeri, pa da se Srbima nanese ogromna šteta. Očigledno da je i ta količina hirovitog ponašanja, za podgoričke vlasti nedovoljnog karaktera. Personfikacija tih frustracija se naravno, da ovaplotiti kroz živa bića, koja su u datom istorijskom i vremenskom trenutku dominantni donosioci odluka „tamo gore“. U tim nastojanjima, uvjeravaće vas da je meta samo nedemokratska vlast u Srbiji (ne i sama Srbija), a da će, čim dođe neka nova, demokratska vlast, koja će poštovati Crnu Goru, sve biti kao u najljepšim ljubavnim filmovima. Naravno, čim dođe ta nova, „demokratska vlast“, za ukuse Crne Gore, ona postaje nedemokratska. Kao predvodnici euroatlantskih integracija, imamo pravo da dijelimo opaske. Posebno nedostojnim i okupatorskim zemljama u okruženju. A ta naivna, nova srbijanska vlast, za svoj dolazak, nepisano pravilo, iskoristila logističku pomoć vlasti iz Podgorice, koja se po pravilu-nije mijenjala.
Događaji u najmanjoj, eks-ju državi, odavno se odigravaju po tankoj žici, koja neadekvatno razdvaja nabujale talase tragedije i komedije. Na kraju, oni poprime obrise oba čina. Podrazumijeva se, Srbija uvijek i zauvijek ima ulogu zlikovca. Ko pokuša da promijeni uloge, on krši pravila igre i biće doživotno žigoisan u ropotarnici zvanoj „građansko društvo, propraćeno multietničkim skladom“. Ovaj zlosretni konstrukt je već materijal za sada već čuvenu stranicu-„Nije se desilo“.
Srbi u Crnoj Gori sami, ne mogu puno toga da urade. Promjena njihove percepcije prema Crnoj Gori će biti u skladu sa duhom evolucije. Promjena percepcije Srbije prema Crnoj Gori, s druge strane, mora biti revolucionarnog karaktera. Ona nikad neće biti prihvaćena u „logici“ crnogorske državnosti kao poželjna. Što se Srbija prije bude ponašala u skladu s tim, ona će efikasnije zaštititi vitalne nacionalne i državne interese na srpskim prostorima, čime će korigovati sopstvene greške iz prošlosti.
Pomolite se za moje buduće obroke. Za ručak ću se potruditi da izbjegnem meso. Da mi se ne pričini Dačić, usljed nižerazrednih saoštenja Demokrata (admin). Živjelo vegetarijanstvo i manjak asocijacija!
P. S.
Spisatelj ovih redova nije pristalica vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji. Na to ima pravo kao Srbin.
Spisatelj ovih redova nije pristalica antisrbijanske harange (vremenom ona izraste u antisrpstvo), koju principijalno sprovode vlasti u Crnoj Gori. Na to ima obavezu kao Srbin iz Crne Gore.
Spisatelj ovih redova teži da bude što manje nedostojno, što više pokajničko, ali i u krajnjem-misleće biće .Na to ima pravo i obavezu kao pravoslavni Hrišćanin.
