Piše: Momo Joksimović, Udruženje građana Vraneš
Dok turistički bum i investicije plimaju duž primorja i Podgorice, sjever Crne Gore preživljava tihu, ali sigurnu agoniju. Sela na sjeveru Crne Gore nestaju pred našim očima. Ovo nije spontani proces urbanizacije—već posaledica dugogodišnjeg zanemarivanja , političke manipulacije i ekonomskog uništenja od strane predhodnih režima.
Umjesto da budu podržana kao bastioni tradicije, domaćinstva i poljoprivredne proizvodnje, sela su godinama sistematski marginalizovana. Osnovne stvari—putevi, škole, ambulante, infrastrukura- svjesno su gurane u zapećak. Ovakav pristup je doveo do masovne seobe stanovništva. Mladi odlaze u potrazi za poslom i dostojanstvenim životom, a oni koji ostaju –žive kao u prošlom vijeku.
1. Ekonomski aspekt = Sjever Crne Gore raspolaže sa značajnim neiskorištenim resursima-planinske predjele, šume, povoljne uslove za agro i eko turizam. Međuitim, često nedostaju investicije,infrastruktura i mogućnost za preduzetništvo koji bi te resurse učinili ekonomski korisnim.
Nezaposlenost = Veliki broj ljudi na sjeveru je nezaposlen ili ima samo privremene sezonske poslove. Region ne privlači dovoljno ulaganja u industriju, usluge ili nove tehnologije. To znači da mladi nemaju dovoljno šanse za karijeru u svom mjestu.
Migracijue = Jedan od najačih pokrertača propasti je odlazak ljudi-mladih , koji bolje uslove traže u gradovima (Podgorica) ili primorskim opštinama ili inistranim zemljama.
To vodi smanjenju radno sposobnog stanovništva, manje poreza, manje lokalnih preduzeća, što dalje umanjuje ekonomsku moć .
Loša infrastruktura, slaba putna povezanost, nedostatak javnog prevoza u mnogim selima, nedostatak moderne infrastrukture, što sve otežava turistički potencijal.
2. Sociološki aspekt = Demografski pad i starenje stanovništva Sjevera Crne Gore pokazuje značajan pad broja stanovnika, negativan prirodni priraštaj u mnogim opštinama. Prosječna starost raste jer mladi odlaze, ostaju stariji koji ne mogu da nose aktivnosti koje poslovi na selu zahtijevaju. Selenje stanovništva utiče na zatvaranje škola, zdravstvenih ambulanti, prodavnica, javnog prevoza, jer nema dovoljno korisnika da to održi, što dodatno smanjuje uslove života na selu. Ta raslojenost smanjuje povezivanje ljudi , što utiče na smanjenje ili nestanak kulturnog života zbog čega se ljudi i sele u gradove.
3. Kulturni aspekt = Sa odlaskom mladih umanjuje se prenos očuvanja narodnih običaja, jezika, tradicionalne muzike, ručnih radova, festivala, narodnog građenja. Nestankom ljudi nestaju i običaji.
Turisti mogu vidjeti prirodne ljepote ali nema adekvatne promocije, lokalnog proizvoda koji bi bio brend sela, pa kulturni potencijali ostaju neiskorišteni. Život na selu se često percipira kao manje vrijedan u odnosu na grad, bolje obrazovanje, mogućnost karijere, zdravstvena zaštita itd, što sve utiče na motivaciju ljudi da ostanu na selu.
Veća podrška drežave selu je neophodna na sjeveru, stvaranje razvojnih planova, vraćanje i dolazak mladih sa podsticajnim mjerama, ulaganje u infrastrukturu: puteve, voda, struja, zdravstvo, siguran otkup viška proizvida i veća ulaganja u selo, kako bi život na selu bio održiv. Promocija agro i eko turizma, pčelarstva, stočarstva, seoskog turizma sa loklanim brendovima. Stvaranje zadružnih udruženja mještana, stvatranje prikladnih programa i projekata, unapređenje tehnologija , obrazovanja i digitalizacije kako bi se omogućilo mladim da rade na daljinu.To su neki aspekti stvaranja uslova za ostanak i vraćanja mladih na selo.
4. Garancija otkupa i marketing „kupuj domaće“= Jedan od ključnih problema sela je garancija otkupa viškova roba , te obaveza da se povede nacionalna kampanja „Kupuj domaće-čuvaš svoje selo“!, uz podsticaj mladima da ostanu na selo ili se vrate, uz povoljne kredite, internet, infrastruktura , edukacija, uz ulaganja u mini mljekare, sušare, uz seosaki brend-proizvod,a sve to u čistu i zdravu prirodu, tišinu, zdravlje, tradiciju, imalo bi nade za selo!
Poljoprivreda traži povećanje subvencija sa sadašnjih 0,8 odsto budžeta , na 5 odsto koliko u zeljama regiona i EU. Crnogorski poljopribvrednici su jedini u Evropi koji plaćaju porez na poljoprivredno zemljaište, akcize na gorivo i jedini koji nemaju pravo na povrat PDV-a.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
