Protesti koji se mjesecima organizuju, pod plaštom borbe za pravdu i korupcije, zovu se studenski, iako je jasno da su formalno samo studenti organizatori, a zapravo se radi o građanskim protestima protiv vlasti, izjavio je za BORBU profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i sociolog Vladimir Vuletić.

Osvrnuvši se na veliki protest koji je organizovan 15. marta, Vuletić je istakao da najvažnije što je isti prošao relativno mirno bez ikakvih većih povreda učesnika, uprkos činjenici da je danima i nedeljama podgrijavana atmosfera pred taj događaj i stvarana jedna vrsta velikih očekivanja.

Kako je istakao, organizatori mogu biti i zadovoljni i nezadovoljni.

– Zadovoljni mogu biti relativno velikim odzivom građana, a nezadovoljni efektima onoga što je postignuto. Ali najvažnije je da nije bilo ljudskih žrtava.  Za razliku od protesta 90-ih i s početka 2000-ih nije bilo ni razbijenih izloga. Iako je bilo očekivanja, prije svega opozicionih stranaka, da će to biti nekakav dan D nakon koga će Vučić na ovaj ili onaj način kapitulirati, to se nije dogodilo. Iz studentske perspektive to je trebalo da bude dan nakon koga će se desiti nešto što bi građani trebalo da prihvate, a to je ta ideja zborova po opštinama, kolektivima itd. Vidimo da ni to nije zaživjelo. E sada kada se tog 15. marta suštinski ništa nije dogodilo, u izvjesnom smislu je izduvana neka vrsta energije koja je stvarana i taj jedan psihološki balon očekivanja. Ali problemi koji stoje u korijenu svega toga nisu prevaziđeni – poručio je Vuletić.

Studentski zahtjevi su samo paravan 

Prema mišljenju profesora Vuletića, svakom iole objektivnom posmatraču je jasno da su studentski zahtjevi paravan za nešto drugo i da služe u borbi protiv vlasti.

– Jasno je još od decembra kada je predsjednik Srbije izašao i govorio o ispunjenosti zahtjeva i kada studenti to nisu htjeli čak ni da saslušaju već su zviždali, da su ti zahtjevi svojevrstan paravan ili kako bi Rusi rekli mastirovka za nešto drugo. Problem je što to nešto drugo nikome baš nije jasno šta je. Mnogi učitavaju iza tih studentskih protesta ovo ili ono, svi se s vremena na vrijeme pozivaju na te zahtjeve, a zapravo nema sumnje da je riječ o antivladinim odnosno protestima protiv vlasti. Samo što to niko ne želi glasno da izgovori, jer bi se onda postavilo pitanje – dobro ako se želi promjena vlasti, onda za to postoje izbori. E sada pošto izbore niko ne pominje i ne želi, baš kao ni referendum, onda imate tu priču o tim zahtjevima i njihovoj ispunjenosti – ukazao je Vuletić.

Pričom o zvučnom topu pokušavaju da demonizuju vlast i produže emocionalni naboj kod građana

Kao i sa studentskim zahtjevima, slična stvar se ponavlja i sa ovom pričom o zvučnom topu koja treba da posluži da ponovo podigne nezadovoljstvo kod građana i usmjeri je prema vlasti.

– Ono što je nesumnjivo jeste to da se taj događaj koji je bio neobičan i koji je mogao biti izazvan bilo čime pa čak i običnim stanpedom, sada se koristi da bi se nastavila ova tenzija i tzv. pumpanje, i da bi se vlast optužila za korišćenje ne zna se čega, iako je jasno da najmanji motiv za nešto tako ima vlast. Potpuno je neubjedljiva ta priča, ali sto puta ponovljena laž može postati istina. I ovo je pokušaj da se dodatno demonizuje vlast i da se produži ili ponovo podigne ta vrsta nezadovoljstva odnosno emocionalnog naboja kod građana, ali čini mi se da to nema tu vrstu dimenzije koju je imao prije – rekao je Vuletić i dodao da će organizatori protesta i blokada energiju koja je splasnula pokušati da podignu na svaki način.

– I u tu svrhu se koriste i blokade školskog sistema i fakulteta. Blokade su poslednje sredstvo koje se koristi. Međutim, vidimo da su neki studenti u blokadi i profesori koji su  podržali to upotrijebili kao prvo sredstvo. Sada imamo blokiran rad Univerziteta,  dovodi se u pitanje školska godina, to se prenijelo na neke ustanove kulture, ali to nije toliko bitno i donekle na advokate. Međutim, ono što je posebno problem za mnoge obične ljude to je što su i škole, srednje u većoj, osnovne u manjoj mjeri prihvatile taj metod blokada. Sve mogu da razumijem, ali ne mogu pogotovo kada je o osnovnim školama riječ da bilo koji izgovor može da se osmisli da bi se obustavila na taj način nastava. Djeca su ranjiva grupa i oni koji su preuzeli obavezu da ih vaspitavaju i obrazuju prije svega moraju da misle o djeci. Nažalost umjesto toga imamo neke druge navodno razloge i ciljeve koji se ne mogu opravdati sa čisto moralnog pogleda – istakao je sociolog.

Odgovor države dosada nije postojao

Država je ovom prethodnom periodu kako blokade krenule više prijetila, nego što je bilo šta radila, smatra Vuletić.

– Odgovor države na to dosada nije postojao. Sada imamo ovu situaciju da su donijete uredbe iz kojih proizilazi da oni koji ne obavljaju svoj radne zadatke neće primati ni platu. I to se sada koristi kao dodatni motiv da se protesti i blokade produže, iako je jasno da onaj ko ne radi ne može primati platu. Sada je samo bitno da li će i koliko država biti dovoljno snažna i uporna. S obzirom da je riječ o budžetskim korisnicima, kada je riječ o fakultettima i prosvjeti i ustanovama kulture, država se mora držati zakona i reagovati. Ako se ne drži zakona i ako ponovo uđe u neku vrstu političkih pregovora mislim da će onda jednostavno doći u situaciju da pravi nekakve trule kompromise za koje većina ljudi u Srbiji više nema živaca – istakao je naš sagovornik.

Srbija ne može da bude relevantan regionalni i globalni akter, jer je dovedena do toga da „juri sopstveni rep“

Podjela za i protiv studenata ne postoji, već je suštinska podjela oko toga da li su ljudi za ili protiv Aleksandra Vučića, ocijenio je Vuletić i dodao da se odgovor na to pitanje može dobiti isključivo na izborima. Dodaje da bi neodržavanje izbora i zadržavanje statusa „kvo“ izuzetno loše uticalo na atmosferu u društvu, što se prenosi i na moć države da bude politički akter regionalni i globalni.

– To je nešto gdje se vi bavite jurenjem sopstvenog repa, bavite se nekakavim unutrašnjim pitanjima i ne možete adekvatno da odgovarate na bilo koji izazov, bilo da je riječ o regionu ili o svjetskoj politici. U tom smislu ovi unutrašnji sukobi bi za srpski narod bilo dobro da se što prije prevaziđu – kazao je Vuletić i dodao da postoje nekoliko načina da se prevaziđe trenutno stanje.

– Počevši od konsultativnog referenduma koji je predsjednik davno ponudio o svojoj poziciji, pa onda formiranja vlade od strane skupštinske većine koja je komotna u aktuelnom sazivu, a imate mogućnost i raspisivanja novih izbora. Sa druge strane, opozicija traži prelaznu vladu, dok studenti, sa svoje strane, traže promjenu čitavog ustavnog sistema.

Izbori i referendum su više puta odbijeni od opozicije. Promjena Ustavnog poretka što studenti traže je isto kao privremena vlada, ali da biste mali privremenu vladu morate da imate ispunjene neke od uslova – da imate potpuni politički haos u zemlji gdje je maltene stanje građanskog rata ili da imate jedan konsenzus svih aktera da se želi nekakva promjena političkog sistema. Konsenzusa nema i taj studentski zahtjev za promjenom ustavnog poretka gdje bi se sada umjesto demokratskih izbora vlast organizovala kroz zborove nije realna.

Vlast ne prihvata prelaznu vladu i to je razlog zašto opozicija i dalje pumpa i podiže atmosferu i stvara neku vrstu pritiska ne bi li se došlo nekako u situaciju koja bi značila da stane veći dio privrede i to bi onda sigurno bila situacija koja bi dovela do mogućnosti da na izvjestan način vlast kapitulira i da država ne može više da funkcioniše. Ali to se ne dešava, vidimo da svi vitalni državni i društveni sistemi funkcionišu.  Privreda funkcioniše, strani investitori se ne povlače, zabrinuti su ali ne povčlače se, dolazi do usporavanja privrednih aktivnosti, ali to još uvijek nije u alarmantnom obimu – rekao je Vuletić.

Zaključio je da je u ovoj situaciji, najrealnija opcija formiranje nove vlade sa postojećim skupštinskim sazivom.

Regionalnim akterima bi najviše odgovarala Srbija u granicama iz 1881.

Izvještavanje regionalnih medija o aktuelnoj situaciji u Srbiji, po Vuletićevom mišljenju, se ne razlikuje iz perioda kada se raspadala Jugoslavija. I tada, baš kao i sada mnogi globalni i regionalni akteri bi željeli da svedu Srbiju na najmanju moguću mjeru.

– Postoji jedan suštinski problem koji nije vezan samo za ovu vlast i koji seže i od raspada Jugoslavije do danas. Ta ideja postoji i u značajnoj mjeri je realizovana. Osnovna ideja je da bi Srbija trebala da se na neki način smanji na jednu mjeru da bude jedna od državica na Balkanu i ako je moguće da to bude Srbija iz 1881. To bi bilo idealno i da se onemogući bitnije uticanje na regionalne tokove. Da Srbi u regionu budu podijeljeni između mnoštva država. Negdje je taj srpski uticaj riješen protjerivanjem kao u Hrvatskoj  i na Kosovu i Metohiji. Ključni problem je sada Republika Srpska i pokušaji da se ona i njene ingerencije ukinu. A ovo je dobra prilika da se to pitanje riješi paralelno sa ovim što se dešava u Srbiji – naveo je profesor i dodao:

– Imamo i širi globalni okvir gdje sada postoji taj sukob između suverenista i globalista, gdje bi rušenje Aleksandra Vučića bila svojevrsna simbolička pobjeda u tom ratu na strani globalista. Vidimo da se slične stvari dešavaju i u Slovačkoj, Mađarsoj i Rumuniji. Ono što se dešava na lokalu je samo vrh ledenog brijega, jer iza svega toga stoje mnogo ozbiljniji i krupniji interesi – zaključio je Vuletić.

Tagovi