Prof .dr Svetislav Lutovac iz Budve, bivši dekan Pravnog fakulteta, sada profesor predavač i rektor Megatrend univerziteta u Beogradu u autorskom tekstu za Borbu komentarisao je masakr na Cetinju i kazao na početku da je odgovornost i preuzimanje krivice častan čin.
U autorskom tekstu POGLED U PRAZNO, on navodi da je odgovornost i preuzimanje krivice častan čin.
„Sa druge strane, veoma je neumjesno koristiti i zloupotrebljavati tragediju u političke svrhe i ubirati političke poene. U svakom slučaju, odgovornost za tragediju na Cetinju treba tražiti u državnim institucijama koje su trebale, mogle i bile dužne da svojim preventivnim i represivnim mehanizmima preduprijede ovu i prethodne dvije tragedije u vremenu od samo dvije godine. Traženje naknadne pameti samo otežava ovu veoma mučnu situaciju i odlaže problem do neke nove eskalacije kakvu ne smijemo ni zamisliti više. Za sada, van ovog konteksta neka ostanu obračuni organizovanih kriminalnih grupa koje su pokazale da su iznad države i njenih bezbjednosnih struktura. O tome drugom prilikom“, navodi on u autorskom tekstu.
Dodaje da se samo neozbiljna i neodgovorna vlast može zadovoljavati, prikrivati i iznalaziti besmislena opravdanja za katastrofalno stanje u bezbjednosnom sektoru usled kojeg je bezbjednosna situacija u državi alarmantna.
„Jedan od najsenzibilnijih i najodgovornijih državnih mehanizama je bezbjednosni sektor koji mora sadržati najveći mogući stepen kvaliteta i kvantitet profesionalnog kadra. On odražava sigurnost demokratskih procesa, političke stabilnosti, sigurnosti građana sa maksimumom bezbjednosti imovine i lica u državi, a takođe i na međunarodnom nivou, ugled i sigurnost kretanja i investicionih ulaganja stranih investitora. Svjedoci smo da je od 2020. godine, sektor bezbjednosti značajno urušen partokratskim tj. stranačkim uhljebljenjima, političkim, rodbinskim i drugim neobjašnjivim postavljenjima koji su ga potpuno devastirali i doveli ovo društvo u jedno beznadežno stanje. Skaradan odabir kadrova prati ovaj sektor već duže vrijeme. Država Crna Gora posjeduje kadrovski potencijal u ovom sektoru, ali on je sklonjen po strani zbog političke nepodobnosti ili “prekvalifikovanosti”, na čija mjesta su zasjeli upravo oni koji nemaju nikakvih kvalifikacija za te pozicije, uzurpirajući ih beskrupulozno“, kazao je on.
Profesor navodi da će napraviti jedan mali osvrt u autorskom tekstu na ovo stanje upravo iz pijeteta prema nedužnim žrtvama koje nas obavezuju da istrajemo i ukažemo prstom na probleme i sve državne propuste u ovom i prethodnim slučajevima. Potrudiće se da sa aspekta struke, a da ga svi razumiju, što kraće i jednostavnije, ukaže na anomalije i propuste našeg bezbjednosnog sektora.
Nestručnost i neadekvatno obrazovanje rukovodećeg kadra
Nestručnost i neadekvatno obrazovanje rukovodećeg kadra u bezbjednosnom sektoru može dovesti do ozbiljnih posledica, kazao je na početku profesor.
„U grupi PREVENTIVNIH propusta spada NEADEKVATNA PROCJENA RIZIKA. Nestručni rukovodioci često ne prepoznaju potencijalne prijetnje ili na njih ne reaguju blagovremeno, što često dovodi do eskalacije nasilnih događaja, poput masakra, eventualnih terorističkih napada ili oružanih incidenata koje izazivaju nesigurnost u državne organe i institucije. Takođe, uz prethodne propuste spada i LOŠA KOORDINACIJA I UPRAVLJANJE RESURSIMA. U najvećoj mjeri, odsustvo međusobne koordinacije i saradnje državnih organa, elektronska nepovezanost, birokratsko-administrativne formalnosti, neodređenost i zakonska neusklađenost razmjena podataka. U takvim slučajevima bezbjednosne službe sporije reaguju zbog loše organizacije i nedostatka jasnih procedura. Ovo usporava pružanje pomoći, povećava vremenski period izvršiocu ili izvršiocima i povećava broj potencijalnih žrtava“, kazao je on pa nastavlja:
„Zatim, PAD POVJERENJA U INSTITUCIJE I UZNEMIRENOST JAVNOSTI. Građani gube povjerenje u policiju, vojsku ili druge bezbjednosne strukture jer su svjedoci da rukovodioci bezbjednosnog sektora na prvom mjestu i ostale državne institucije ne znaju kako da se nose s kriznim situacijama. To refleksno izaziva širenje straha i nesigurnost u društvu, što direktno utiče na ugrožavanje javnog reda i mira, posebno ako se politički vrh poziva na pomoć međunarodnih organizacija i partnere kao što su NATO savez i FRONTEKS“, navodi on.
Profesor navodi da sledeća faza u nizu stvara političke i društvene posledice koje prouzrokuju POLITIČKU NESTABILNOST.
„Ona se manifestuje kada se pokaže da rukovodioci ne mogu osigurati javnu bezbjednost. Tada dolazi do političkih pritisaka, protesta i smjena u vlasti. U ovoj fazi neminovno je POVEĆANJE KRIMINALA I ANARHIJE. Zatečenost i nesnalaženje, omogućava kriminalnim grupama da iskoriste slabosti sistema i samim tim učvrste svoje pozicije ili dobiju na nekom vremenu. Dalje, GUBLJENJE MEĐUNARODNOG UGLEDA, SARADNJE I PARTNERSTVA. Takvi propusti i nesnalaženje u bezbjednosnom sektoru u velikoj mjeri utiču na međunarodnu reputaciju države što može ugroziti dalju saradnju sa stranim partnerima u borbi protiv terorizma, organizovanog kriminala i mnogih drugih savremenijih transnacionalnih prijetnji“, kazao je on.
Dodaje da dugoročne posljedice na sektor bezbjednosti prouzrokuju demotivaciju profesionalnog kadra.
„Kvalifikovani kadar koji nije politički aktivan i kojem se ne dozvoljava napredovanje zbog toga što je PREKVALIFIKOVAN ILI STRANAČKI NEPODOBAN, često napušta sektor zbog frustracije uzrokovane lošim odnosima sa nestručnim rukovodstvom. Uz ovu posledicu slijedi POVEĆANJE TROŠKOVA iz državnog budžeta zbog toga što loše vođenje prouzrokuje dodatne finansijske izdatke zbog potreba za sanacijom prouzrokovanih šteta, raznim obeštećenjima, dodatnim edukacijama koje iziskuju vrijeme i sredstva, sprovođenja istraga, reorganizacije sektora i druge vrste angažovanja međunarodnih stručnjaka iz ove oblasti uz veće finansijske izdatke o trošku građana i budžeta ove države. Rješenja ima i rješenja moraju sprovesti stručni nezavisni timovi, a oni uključuju brze i efikasne reforme, stručno praćenje društvenih procesa sa predlozima, izmjenama, dopunama zakonskih i podzakonskih akata iz ove i drugih oblasti, dodatne edukacije putem specijalističkih namjenskih kurseva i dodatnog obrazovanja mlađeg kadra, unapređenje sistema selekcije rukovodilaca, uz jasno definisanje odgovornosti na svim nivoima rukovođenja“, zaključio je on.
Autor je profesor i predavač na predmetima organizovanog kriminala, terorizma, pravne forenzike,kriminalistike, sistema državne bezbjednosti, zajedničke spoljne i bezbjednosne politike EU, metoda i tehnike bezbjednosnog organizovanja i djelovanja i dr.

Poštedite nas ovakvih stručnjaka. Svi traže odgovornost sistema, ali niko da se sjeti da je u sistemu i lokalna samouprava. A baš ona je najodgovornija, jer je ključna preventiva bilo kog problema najprije u njihovim rukama. Slažem se da, možda, treba da ide ministar policije – ne zbog krivice, nego iz moralnih razloga, ali prije njega mora otići gradonačelnik i najmanje pola funkcionera i službenika lokalne uprave, jer baš oni, naročito u manjim sredinama, svog građanina znaju na prste. Iako ne želim da branim policiju, pošteno je reći da oni ne mogu da stignu u svaku uličicu…
Bravo Sveto,prijatno sam iznenadjen tvojom analizom.Nema profesionalaca ili vrlo malo,sve je stranački interes i zelja za očuvanjem funkcija.Moral je kod ministara nepostojeća kategorija,a tek obraz i čast je zamijenila bestidnost.