PRLJAVI POLICAJAC

Nebrojeno je američkih filmova posvećeno – prljavom policajcu – popularnije: Bad cops.

Umjesto, dakle, da štiti Zakon, prljavi policajac ga iznutra podriva. Osim što je, dabome, transgresija zakona, rekao bi i ovo: praljavi policajac je i – travestija zakona.

Jer, nemojmo zanemariti da se, zapravo, prljavi policajac prerušava kako je policajac.

Živjeti dvije uloge, biti podvojen, to ne ide uz zaštitnika zakona, budući da – „nije na policajcu da sumnja.“ (Lakan)

Ako je neko samo to što jeste i ništa više, onda je to policajac. Izvan poetike, metafore, spekulacije, fikcije, policajac je zid, zakon, tautologija. Dakle: nije, jebem ti, policajac tumač, nego onaj koji postupa po naređenju. Neko ko se dobrovoljno potčinjava Zakonu, ne neko ko ga krši.

Kao mali, maštao sam kako ću jednog dana da – postanem policajac! Kako će se majka ponositi sa mnom čekajući me ispred srećnog stana uglas vičući: evo ga heroj nacije! Međutim, jebiga, zalomilo mi se da bude krojač. S čim se muška linija u porodici, znam to, iza mojih leđa, sprda. Ali, razumijem ih: nije isto krojiti svilene čarape, ili nositi pendrek.

Veljović je Veselin baš zglajzao, jer je kao prvi policajac dojavljivao mutnim tipovima kad da se pripaze od policije kojom je upravljao. Što je prljavo, itekako prljavo, moj Veseline.