Piše: Goran Danilović

Počelo je sa Poşom, novim tepajućim nadimkom za Podgoricu. Ivan Vuković, dr i prof., kumovao je Glavnom gradu, a rječnik cg. jezika je propjevao novim izrazom od kojeg se srce nadme.

Ipak, ovo potonje „odrati“ nekako je ljubaznije, ljubavnije, ljupkije, staromodno, a opet, inovativno i laskavo. Laskati je, inače, od laskare.

Treba ga odrati je svakako futur i to naredbodavno-obećavajući. Ima tu nekog žara i tvorbe koja zagolica. Treba ga odrati je mitološko – militantna, a opet, milosna poluprijetnja; odrati za njegovo dobro, odrati kao grad ili državu, odrati iz milošte, odrati ne dranja radi nego sa stilom.

Spičanović bi odmah da j. majku i da ospe „rafal“ ali prof. dr Vuković je elegantniji i pipaviji u iskazima.

Na kraju, prof. dr je pozvao Željka Ivanovića i izvinio mu se. Željko je prihvatio jer pokazuje time širinu za novotarije u cg jeziku, a i nije odran niti mu je prijetio ko iz Srpskog sveta pa da se uznemiri.

Prof. pod dranjem ne podrazumijeva klanje nego operaciju skidanja, dermatološki poduhvat, kože i dokožice. To je, zapravo, jedna poučna javna kritika, prije svega argumentovana.

Đe si brate, što činiš

Jesi li odra danas koga

Evo ništa, a ti

Ja jednoga ali bezveze

Šta sve može da donese bogatstvo jezika. Brajko moj neodrani.

Bogu hvala da je profesora dr- aa Željko razumio. Nije lijepo što se korist kavački rečnik ali dešava se.

Dr Prof. je znao da omane i oko NATO, a ne u vezi sa jezikom.

Odrati ili ne odrati pitanje je sad.

(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi