Tvrdeći da je njegov sin bio izložen strahu nastalom usled proganjanja, Aleksandar Janković iznio je tvrdnje o tome da se pomenuto dogodilo usled brutalnih zloupotreba službenog položaja određenih lica iz pravosudnog i bezbjednosnog sistema.
Janković je u izjavi za Borbu kazao da je protiv sudije podgoričkog Osnovnog suda Miloša Jokanovića, komandira Stanice za javni red i mir Centra bezbjednosti Podgorica Vladimira Lekovića, kao i protiv ovlašćenih policijskih službenika podnio krivičnu prijavu. Janković je u prijavi naveo da smatra da su pomenuta lica u periodu od decembra 2024. do sredine 2025. godine, grubo prekoračila svoja službena ovlašćenja u nadzoru nad njegovim sinom, tada jedanaestogodišnjim dječakom, te proganjala njegovo dijete.
„Imajući u vidu da sam SDT- dostavio 14 službenih zabilješki koje je sačinio i svojeručno potpisao sudija Jokanović, tužilaštvu će biti vrlo lako da procesuira prijavljena lica. Ovo najviše iz razloga jer je sam sudija koji je sačinjavanjem službenih zabilješki očigledno pokušao da legalizuje svoje radnje praktično ispisao do detalja kako je mjesecima zloupotrebljavao svoj službeni položaj, prekoraćivao sudijska ovlašćenja i kršio sve moguća procesna prava jedne strane u postupku“, kazao je Janković u izjavi za Borbu.
On je ukazao na to da Zakonik o krivicnom postupku jasno propisuje koja lica i pod kojim uslovima mogu biti predmet mjera tajnog nadzora, praćenja, uhođenja i prikupljanja podataka o njima:
„Zakonu je jedino poznato da to mogu biti lica koja se bave teškim krivičnim djelima ili se spremaju za izvršenje takvih djela i to strogo na osnovu odluke sudije za istragu, ali ne nikako lica u nekom građanskom, ili u ovom slučaju izvršnom postupku,a pogotovo ne maloljetna djeca na osnovu naredbe nekog izvršnog sudije“.
Kako je Janković objasnio, prema ZIO sudija može angažovati policiju prilikom samog čina izvršnja za šta mora donijeti odluku u formi tzv. zaključaka, obavijestiti izvršnog dužnika o danu, času i mjestu izvršenja, ali ne može i ne smije naređivati praćenje lica i prikupljanje podataka o njima, informisati o tome drugu stranu u postupku, primati od nje naloge i štelovati kada je ona u državi, a kada nije da bi joj predao dijete.
Janković tvrdi da je plan bio da se dijete zatekne samo, nespremno i uplašeno, te da u tom strahu protiv svoje volje pođe sa majkom.
„Kako su ovdje sve zakonu poznate proceudure brutalno zgažene, a kako se može jasno zaključiti iz detaljnih službenih zabilješki, ovdje je praktično na djelu bila organizacija otmice djeteta od strane države na način što je očigledno bio plan da se dječak zatekne sam, isprepada sa policijom i natjera da pođe sa majkom“, rekao je Janković.
„Da ovo nije nikakva fikcija već realnost vidi se apsolutno iz sadržaja službenih zabilješki koje su sve dostavljene SDT-u“, istakao je.
Janković je u izjavi za naš portal naglasio da se ovakvo ponašanje ne može opravdati eventualnom potrebom za lociranjem dječaka:
„Napomenući i da je i sudu i CSR Podgorica vrlo dobro bilo poznato na kojoj se adresi nalazi dječak, koju školu pohađa, gdje trenira itd, tako da se ovakve nezakonite mjere ne mogu opravdati nekom eventualnom tezom o lociranju djeteta koje se nalazi na nekoj nepoznatoj lokaciji da bi se predalo roditelju, u ovom slučaju majci“.
U izjavi za Borbu Janković je poručio da je sudija Jokanović umišljano pribjegao nezakonitim mjerama, te smatra da je, prema njegovoj ocjeni, jasno da je ovim zloupotrijebio službeni položaj.
„Takođe, da sudija Jokanović nije imao umišljaj da sprovodi ovakve nezakonite mjere, on je mogao službeno da se informiše preko škole o statusu djeteta, međutim kako se ništa od toga nije desilo jasno je da je sudija brutalno zloupotrijebio svoj službeni položaj a za čiji račun, lijepe oči ili eventualno naknadu, biće u prilici da objasni SDT-u koje pored nadležnosti za organizovani kriminal imaju nadležnost i procesuiranja službenika iz sistema koji se bave ovakvim ili sličnim nezakonitim radnjama“, naveo je Janković.
Janković je saopštio i da se povodom ove situacije obratio Upravi policije i njenom čelniku Lazaru Šćepanoviću, a da će o svemu biti upoznat i vrh pravosudnog sistema:
„Na samom kraju ću istaći da je upućen dopis i direktoru Uprave policije, gospodinu Lazaru Šćepanoviću, kao i da ce sa svime biti upoznati u formi dopisa i visoki organi sudstva, kako bi i jedni i drugi trajno uklonili ovakve kadrove iz svojih redova“.
„Što se samog tuzilasta tiče, očekujem hitno procesuiranje prijavljenih u skladu sa zakonom koji su oni brutalno pogazili kršeći sva građanska prava jedne porodice, naročito maloljetnog djeteta“, zaključio je Janković.
Povodom cijele situacije, Janković je Borbi dostavio i tekst krivične prijave koju je podnio protiv sudije podgoričkog Osnovnog suda Miloša Jokanovića, komandira Stanice za javni red i mir Centra bezbjednosti Podgorica Vladimira Lekovića, kao i protiv policijskih službenika za koje tvrdi da su umiješani u cijelu situaciju:
U prijavi je naveo da je podnosi zbog osnovane sumnje da su ova lica umišljajno, kontinuirano, u produženom trajanju i u saizvršilaštvu, u periodu od 5. decembra 2024. godine do 3. aprila 2025. godine u Podgorici, protivpravno iskoristili svoje službene položaje, prekoračili granice svojih službenih ovlašćenja i uzurpirali zakonske nadležnosti drugih državnih organa.
„Prvoprijavljeni sudija Miloš Jokanović je, postupajući u izvršnom predmetu poslovne oznake I.br.28/22, suprotno imperativnim odredbama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju (ZIO) i Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pokrenuo, organizovao i rukovodio tajnim operativnim planom prikrivenog nadzora, lociranja i uhođenja izvršnog dužnika Aleksandra Jankovića i njegovog maloljetnog jedanaestogodišnjeg sina na javnim mjestima i u zoni javne obrazovne ustanove OŠ „Savo Pejanović“, navedeno je u krivičnoj prijavu u koju je Borba imala uvid.
U prijavi se iskazuje i to da je Jokanović uspostavio nedopuštenu, jednostranu (ex-parte) komunikaciju putem privatne aplikacije „Viber“ sa izvršnim povjeriocem Bjankom Vukotić, primajući od nje operativne dojave i dajući joj direktne naloge za presrijetanje djeteta u školi, dok je istovremeno svjesno ignorisao sve zakonske podneske i zahtjeve izvršnog dužnika za zakazivanje ročišta.
„Nakon što je u predmetu došlo do promjene sudije i vođenje postupka zvanično preuzela sudija Ina Hrković, prvoprijavljeni Miloš Jokanović je, iako više nije bio zadužen za predmet niti je imao zakonska ovlašćenja za postupanje, nastavio da protivpravno prekoračuje svoja službena ovlašćenja i interveniše u spisu unošenjem Viber poruka povjerioca pod svojim potpisom“, istaknuto je u prijavi.
Potom, Janković u prijavi tvrdi da je drugoprijavljeni Leković, postupajući po prethodnom dogovoru i usmenim nalozima sudije Jokanovića, kao i da je zloupotrijebio resurse Uprave policije i angažovao podređena NN lica, odnosno prema njegovim riječima – policijske službenike, da na terenu vrše tajnu opservaciju civilnih lica i maloljetnika u građanskom postupku, i to bez obavezne naredbe sudije za istragu, čime je, kako je ocijenio, direktno omogućio višemjesečno proganjanje i uhođenje tada jedanaestogodišnjeg djeteta.
U prijavi je naglasio da smatra da su pomenuta lica ovim počinila krivična djela zloupotreba službenog položaja „iz člana 416 Krivičnog zakonika Crne Gore) u saizvršilaštvu, i proganjanje, član 168a stav 3 u vezi sa stavom 1 tačka 1 Krivičnog zakonika, takođe u saizvršilaštvu.
U prijavi se dalje iznose Jankovićeve tvrdnje da se iza svega ovoga krije plan za sprovođenje državne otmice djeteta:
„Kao podnosilac ove prijave i otac jedanaestogodišnjeg djeteta, koristim svoje zakonsko pravo da iznad suvih pravnih kvalifikacija apostrofiram stvarni karakter onoga što je sudija Miloš Jokanović mjesecima organizovao“, napisao je Janković u prijavi, u kojoj je zatim dodao:
„Iz svih 15 zvaničnih zabilješki jasno je da su sudija i policija planirali da, mimo mog znanja i znanja moje porodice, nahvataju jedanaestogodišnjeg dječaka samog ispred škole i da uz asistenciju policije praktično izvedu državnu „otmicu“ djeteta kako bi ga prisilno predali majci“.
U prijavi je objasnio svoje viđenje situacije, tj. iskazao da misli kako je postojala namjera da se akcija izvede na prepad, u potpunoj tajnosti, bez zakonskih zaključaka o izvršenju koji bi mu omogućili pravnu odbranu, što iz Jankovićeve perspektive upravo dokazuje planirani institucionalni kriminal pod plaštom sudijske funkcije.
„Ovaj zastrašujući umišljaj potvrđuje i činjenica da je jedanaestogodišnji dječak, osjetivši hajku, morao u paničnom strahu da bježi na sporedne izlaze osnovne škole (po navodima majke), preživljavajući neviđenu psihološku torturu od strane državnih organa Crne Gore“, napisano je u prijavi.
U prijavi je ocijenjeno da su postupanjem prijavljenih lica grubo pogažena osnovna ljudska prava porodice Janković i prava maloljetnog djeteta koja su zaštićena imperativnim međunarodnim dokumentima:
„Kršenje načela ‘Najboljeg interesa djeteta’ (Član 3 Konvencije UN o pravima djeteta): Izvršni sudija je zakonsku obavezu zaštite djeteta pretvorio u njegovo fizičko i psihičko ugrožavanje. Pozicioniranje operativaca ispred škole i praćenje djeteta po gradu i podstrekavanje majke da upada u hol škole uzrokovalo je težak emocionalni stres za maloljetnika. To je materijalno dokazano u zabilješci od 3. 4. 2025. godine u kojoj se konstatuje da jedanaestogodišnji dječak u paničnom strahu bježi iz škole na sporedne izlaze kako bi izbjegao traumu javnog presrijetanja (po navodima majke).
Pravo na zaštitu privatnosti i porodičnog života (Član 16 Konvencije UN o pravima djeteta i Član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima): Državni aparat je umišljajno izvršio nezakoniti upad u privatnost jedne porodice. Praćenje kretanja kompletne porodice Janković na ulici od strane policijskih patrola, bez naredbe istražnog krivičnog suda, predstavlja brutalno kršenje prava na privatni život civilnih lica“.
Janković je iznio tvrdnje da je Jokanović sačinjavanjem zabilješki očigledno pokušao da legalizuje svoje postupanje, ali, kako je dalje kazao, njihovo sačinjavanje ne može ukloniti protivpravnost sudijinih radnji:
„Međutim, sačinjavanje zabilješki ne briše protivpravnost postupanja službenog lica. Potpisivanjem ovih dokumenata, sudija je zapravo fiksirao sopstveni direktni umišljaj dokazujući kontinuitet, upornost i svjesnu volju da mjesecima sprovodi nelegalne mjere terenskog pritiska mimo svih zakonskih okvira.
Sve nezakonite radnje prvoprijavljenog sudije dok je bio nadležan u predmetu i nakon gubitka nadležnosti – uključujući i sporno sačinjavanje zvaničnog zapisa od…
3. aprila 2025. u tuđem predmetu – u potpunosti su obuhvaćene produženim krivičnim djelom. Zloupotrebe službenog položaja kroz teško prekoračenje granica ovlašćenja sa ciljem pogodovanja jednoj stranci.
On je dalje obrazložio da to da nije postojao nikakav zakonski, bezbjednosni niti opravdani osnov za ovakav institucionalni progon, dokazuju sljedeće pravnosnažne činjenice:
„Dijete nikada nije skrivano, živjelo je na poznatoj adresi i redovno išlo u školu, treninge, brojna javna takmičenja.
Dječak je istaknuti reprezentativac, šampion države u 4 borilačka sporta, osvajač brojnih međunarodnih turnira, prvak Evrope u Ju-Jitsu kao i vicesampion Evrope, Afrike i Bliskog istoka u brazilskoj džiu džici, gost brojnih tv emisija. Znači, jako poznato dijete širokim masama.
Paralelni krivični postupak protiv oca okončan je najprije izricanjem prvostepene oslobađajuće presude dana 7. aprila 2025. godine, koja je zatim u potpunosti potvrđena od strane Višeg suda i postala PRAVNOSNAŽNA dana 3. aprila 2026. godine za krivično djelo Oduzimanje maloljetnog lica.
Nakon izricanja prvostepene odluke, majka samoinicijativno predaje ocu i mlađeg dječaka Vojislava dok već odnosno u oktobru 2025. godine, sama majka bez ikakve prisile potpisuje sporazum kojim OBA maloljetna djeteta zvanično predaje ocu na čuvanje, staranje i vaspitanje, nakon čega je nova sudija Ina Hrković u potpunosti ukinula ovaj izvršni postupak“, zaključuje se u samoj prijavi.
