Život priča romane. Ljudi sami stvaraju životne priče. Ramiz Halilović iz Rožaja, uskoro puni 80 godina i kada se prisjeti proteklih decenija sve staje u jednu rečenicu: bili su siromašni, danas ima 51 unuče i najbogatiji je čovjek na svijetu. Ove godine 15. maja ostao je bez supruge. Upoznao je istinski na dan vjenčanja, a ljubav se rodila iz poštovanja i trajala cijeli život.
Kaže da je gubitak supruge teži od gubitka roditelja.
„S njom dijeliš sve – brige, misli, tišine“, priča Ramiz navodeći da ga nikada nije osramotila, povrijedila, a porodicu je nosila na svojim leđima s nevjerovatnom snagom i dostojanstvom.
Ramizova supruga brinula je o njegovim roditeljima, djeci, kući, gostima, i to uvijek bez prigovora, a za ramazanske dane, bez obzira na snijeg, kišu ili noć, ustajala je da spremi svježu hranu – iz poštovanja prema porodici i običajima.
„Nikakav hotel ne može da pripremi kao što je ona znala“, ponosno priča Ramiz.
Danas živi sa sinom koji se vratio roditeljskom domu da Ramiz ne bi ostao sam. Ramiz i njegova supruga izrodili su sedmoro djece. Danas ima 51 unuče.
„Za to se živi. Kuće i imanja nijesu ništa ako iza tebe nema potomstva“, poručuje Ramiz.
Završio pet razreda osnovne, prve cipele obuo po povratku iz vojske
Halil je završio pet razreda osnovne škole. Dalje nije moglo – stoka je morala da se čuva, zemlja obrađuje, umjesto knjige Halila su čekali teški poljoprivredni poslovi koje je sa amidžama i rodbinom obavljao po planinama. Sa 15 godina radio je u šumi sa volovskim zapregama, po snijegu većem od metra gulio je i slagao drva
„Niko tada nije pitao da li je teško. Takav je bio život, a ljudi su ga prihvatali bez mnogo pitanja“.
Prve cipele obuo je sa 20 godina. Po povratku iz vojske. odjeća se u to vrijeme nije kupovala, jer se kod kuće pravila.
„Majka je od lana tkala donji veš, vuna se ručno prela i bojala prirodnim bojama dobijenim iz kore drveća. Svaki komad odjeće bio je rezultat dugog i mukotrpnog rada. Bili smo siromašni, ali zadovoljni onim što smo imali“, priča Halil.
Sve sam stekao časno i pošteno
Stara kuća i danas stoji u dvorištu, kao nijemi svjedok života koji ga nije štedio. Kuća je građena bez novca, ali s pjesmom i vjerom. Za godinu dana je završena, uz pomoć komšija i rodbine.
„Nisam razbio banku, nisam nikoga zakinuo. Sve sam stekao časno i pošteno“, ističe.
Na pitanje kako gleda na današnji život, Ramiz kaže da je lakši i udobniji nego ikada.
„Nema one bijede kao nekad. Sve što smo prošli – nije bilo uzalud“, zaključuje.
Priča Ramiza Halilovića je jednostavna, ali snažna. To je priča o čovjeku koji nije imao mnogo, ali je stvorio najviše – porodicu, ime i pošten trag iza sebe. Pouka je da je istinsko bogatstvo u ljudima koje ostavljamo iza sebe, a ne u onome što skupljamo tokom života.
Kompletnu priču Ramiza Halilovića možete pogledati na sledećm linku: Jutjub kanal „Radio-televizija Rožaje
