Piše: SIBIN
Dizanje u vazduh bankomata u Budvi, našoj turističkoj metropoli, može biti slika onoga što nas s jeseni čeka.
Tamni Trakl pjeva – „Kad se zajeseni/Javi se neka trezvenost u gaju“/
Kako zasad stvari izgledaju, jesen će nas na šokantan način otrijezniti. Nakon ovog žaropeka što porijeklo ima u klimatskim krizama, sa septembrom ulazimo u režim restrikcija, u opštu oskudicu hrane, novca, energenata.
Neki, za koje ne velim da su pesimizmu skloni (kao što je potpisnik ovih redova) pominju da ćemo se vratiti u 90-te.
Krize rijetko kad solidarišu pogođenu zajednicu. Naročito je to, nažalost, slučaj sa Balkanom, gdje krize na površ izbacuju svu, u međuvremenu, zatomljenu kolektivnu destruktivnost.
Dok mi olako shvatamo ono što donosi jesen, daleko razvijenije zemlje su poput onog marljivog mrava u odnosu na kojeg smo mi cvrčak; seoski svirač koji ne brine brigu, sve dok ga ne snađe sranje, i kad uvidi dokle je dogurao u banjčenju, tada je odveć kasno.
Toliko puta smo iskušavali sreću, a to je grijeh i jednom se mora platiti. Jer, ne može sve VOLI spasiti, ma koliko da nas voli…
