Piše: Goran Danilović
Oduvijek sam zastupao otvorene izborne liste, znajući da je to ogromna promjena i veliki posao. Učestvovao sam u izradi izbornih zakona i bilo je rudarски teško, ali ne zbog nedostatka znanja iz te oblasti, nego zbog mnoštva pitanja čiji odgovori su ljuljali mnoge etablicirane i „zapečaćene“ neistine.
Šta su ključni nedostaci Milatovićeve inicijative:
– populistička je
– nerazrađena
– nerealna
Zašto?
Predsjednik Crne Gore „vjeruje“ da je dovoljno i po demokratiju ljekovito da uvedemo otvorene liste, što bi značilo da pored toga što glasate za „svoju listu“ (lista partije, stranke ili grupe birača) možete zaokružiti i posebno nekog ili nekoliko kandidata sa te liste i pomjeriti ih prema vrhu. Predsjednik smatra da bi time urađena istorijska stvar.
Međutim, preferencijalno glasanje (o čemu se ovdje radi) zahtijeva korektive koji bi garantovali stabilnost i smislenost.
U kombinaciji malog broja birača, slabih regiona i jedne izborne jedinice, što je sadašnja Crna Gora, preferencijalni glasovi mogu zgaziti i izokrenuti demokratiju.
Primjer:
Danas na listama imate pored profesionalnih političara često i ugledne profesore, ljekare, sportiste, koji podrže „svoju političku opciju“. Već sutra bi se zbog preferencijalnih glasova dogodilo da ni jedan lider partije i uži rukovodstvo ne bi postavili nikoga ko nije „apsolutno provjeren, podoban, zavisan od stranačke kase ili rodbinskih veza“. Ovo nije nagađanje, nego provjerena činjenica u nekoliko zemalja EU koje su uvele preferencijalna glasanja.
Naš problem, izvjesno, nisu slabe zatvorene izborne liste nego slabe institucije. Pored toga, mali broj birača je dominantan faktor velike manipulativnosti.
Preferencijalne liste bi nužno otvorile front protiv partijskih nedisciplinovanih i protiv uglednih koji misle svojom glavom, vezujući sve poslanicke kandidate za vrhove stranaka. Time bismo dobili gore i grđe nego sada.
Imam osjećaj da gospodin Milatović nepotrebno skreće pažnju na sebe. Referendum se ne organizuje za teško razumljive pravno-političke stvari. U Crnoj Gori ima dovoljno onih koji razumiju izborne procese, te se ovo ne rješava referendumom na temu: „ja vam nudim slobodu“, a zapravo je u pitanju populizam iza kojeg stoji nekompetencija.
Postoje, recimo, u EU stare države i demokratije koje funkcionišu sa zatvorenim listama jer problem nije u njima nego u nedostatku drugih mehanizama koji garantuju visok stepen demokratije; primjer je Holandija.
Ni jedna država EU, međutim, ne kombinuje istovremeno: jednu izbornu jedinicu, malu populaciju, slabe regionalne nivoe vlasti i jake „preferencijalne liste“. Sve imaju ozbiljne korektivne mehanizme: više izbornih jedinica, razvijena unutrašnja stranačka demokratija, poštene i pravedne institucije (posebno izborna tijela) i stabilnu političku kulturu.
Za otvorene liste treba otvorena i poštena namjera predlagača, a ne svođenje na referendum na kojem bi neinformisani građani glasali „da“ ili „ne“ za nešto što ima više nepoznanica nego što možemo zamisliti.
Preferencijalno glasanje dovelo bi do unutrašnjih stranačkih istiga, većeg udvaranja stranačkim vrhovima, do spekulativnih transakcija i novca, pa bi sa 2000 „ličnih glasova“ pojedinci sa začelja prolazili na čelo. Bilo bi to eldorado za biznismene i krupni kapital da u svakoj listi dobiju svoje kandidate, finansirajući kampanje pojedincima umjesto „skupim partijama“.
Bila bi to i prilika velikim subjektima da po „maloj cijeni“ preusmjere nekoliko hiljada glasova tuđoj listi i kandidatu, a ostalo prepušteno mašti.
Jake stranke ne znače slabu državu. Ta istina živi i u kolijevkama demokratije. Naravno, stranke moraju biti pod nadzorom institucija. Ko god misli da bi nestabilne stranke donijele stabilnost državi, taj ne poznaje uzroke i posljedice.
Zaključak:
Otvorene liste da – podržavam taj koncept, ali uz izmjene o kojima sam govorio.
Crnu Goru treba podijeliti u više izbornih jedinica, zakonski i ustavno definisati nekoliko regiona (vjerovatno ne više od pet), uravnotežiti regionalni razvoj kako ne bismo trajno imali supremaciju Glavnog grada i par primorskih opština i ubrzano odumiranje sjevera države.
Istovremeno treba raditi na izbornom zakonodavstvu koje bi odgovaralo zapostavljenim izbornim jedinicama i regionima, a ne pojedincima.
Na kraju, umjesto referenduma, bilo bi pametno konačno ući u izmjene i dopune Ustava, pa između ostalog, upisati da se Predsjednik države bira u Parlamentu kao u mnogim evropskim demokratijama. Crnoj Gori nije neophodno direktno, neposredno biranje Predsjednika s obzirom na nadležnosti koje ima.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Otvorene liste su pravi izraz volje gradjana Danilovicu ,bez obzira jel zbog sebe ili drugog.
Dosadasne i eksponente u politici sigurna sam niko vise posle 20 avgusta zajedno sa DPS -om, ovaj narod a. i vas nece vecina gradjana glasati,jer ste nas varali silne godine a narocito.otkada ste vlast.