Početak 18. vijeka na prostorima Panonske nizije, Austrijskog carstva i Ugarske, za Srbe je donio značajne promjene, saopštio je istoričar Miloš Savin tokom predavanja na temu „Novi Sad i Marija Terezija“.
„Poslije njihove invitatorije da se nasele na ovom području, dio Srba predvođen patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem se tu zaista i naseljava, međutim privilegije koje je on uspio da izdejstvuje odnose se na sve Srbe, uključujući brojniju populaciju Srba „starosjedioca“. Na taj način stvara se jedan homogen faktor. Srbi imaju svoju ideju da treba da se vrate na područje Osmanskog carstva, a kad shvate da je to neizvodljivo pokušavaju da se održe, smatrajući da treba da dobiju posebnu teritoriju gdje bi živeli pod vlašću vojvode, ili pod vlašću samog patrijarha. Međutim, u praksi oni se naseljavaju na područje vojne granice koja se proteže od Like, pa skroz do Erdelja, u današnjoj Rumuniji. Mimo toga žive i po različitim mjestima“, izjavio je Savin, pa nastavio:
„Srbi tada uspjevaju da homogenizuju svoju crkvu, stvaraju se granice – za našu temu su najrelevantnije upravo Slavonska sa sjedištem u Osijeku, Podunavska, Pomorska i Potiska. One predstavljaju oazu za nacionalni opstanak. Pritisci koji dolaze od ugarskih feudalaca dovode do sve jače homogenizacije, i do otpora srpskog naroda feudalnom sistemu i nastojanja da nastave da žive kao jedna zajednica, smatrajući da je najbolje da ta zajednica bude vojna“, rekao je Savin.
Cijelo predavanje možete pogledati u video prilogu:
