Piše: Slobodan Radović
Interesantno je ovo pozivanje na slavne pretke, njihove junačke podvige i uopšte na emociju, u kontekstu borbe za Veliku plažu, od strane istih onih ljudi koji su spremni drvlje i kamenje da sruče na čovjeka, ako se taj čovjek pozove na iste te slavne pretke, njihove junačke podvige i na emociju, u kontekstu, primjera radi, Kosova i Metohije. Ili, pak, oslobađanja Skadra.
Ovo drugo pogotovo, jer je aktuelni predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu juče na skupštinskom odboru rekao da je „Ulcinj 1880. godine pao pod Crnu Goru“. Pa, ako je pao, a nije oslobođen tada, ne prizivajte onda slavne pretke i njihove junačke podvige, jer bi opet pao, a sa njim i svi ovi koji bi da ih kontekstualizuju za svoje lične doživljaje borbe i poslovično polovično tumačenje prošlosti.
I, kako sada ovi koji prizivaju slavne pretke i njihove junačke podvige da računaju na one koje su, koliko juče, zasipali kamenicama ili su ih sa podozrenjem posmatrali kao retrogradne snage kada su se oni pozivali na iste te slavne pretke i njihove junačke podvige? Stoga, molim vas, ostavite na miru slavne pretke i njihove junačke podvige, vidite i sami da oni nisu baš dobro došli – ni 1880, ni 2025.
Racionalizujte priču oko Velike plaže na način što ćete ukrstiti argumente, staviti u prvi plan ekonomiju, pravo i ostale kategorije bitne za ovo pitanje. Ne i slavne pretke.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Ha ha, u tom grmu lezi zec, e preracunali ste se *gospodo* siptari!