POTRAGA ZA IZDAJNIKOM

Piše: Bećir Vuković

Otkako postoji ljudski rod, uvijek je potraga za izdajnikom.

Najveći izdajnik u istoriji jeste Juda Iskariotski, koji je izdao sina Božje za šaku srebrenjaka. Ali da visoko ne letimo, i ne petljamo se u božje promisli. I na zemlji je dostojan izbor iz Judinog bratstva. I previše je onih u koje je đavo ušao…

Kao osnovno, izdajniku nedostaje vjere. A to važi i za svakoga od nas.

Izdaja nikad ne može da izađe iz mode. Realni svijet i počiva na zločinu, laži i izdaji.

Izdajnik je zaslijepljen pohlepom, i interesuje ga samo vlastiti položaj. Izdaja je najgori oblik ljudskog djelovanja, i predstavlja – prodaju – povjerenja svake zajednice.

Ali da se vratimo kući, baš u ove dane. Novi politički život u Crnoj Gori sveo se u potragu za izdajnikom. Ukupni politički život iscrpljuje se u traganju za onim koji će – prodati dušu – za onim koji će zabiti – nož – u leđa..!

Traga se za posebnom vrstom – vaške – što rekao narod. Umal’ ne rekoh – većinski narod…

Što jeste jeste, i ambasade ulažu maksimalne napore da u Demokratskom frontu – pronađu – izdajnika.

Traži se onaj koji će odustati od svega srpskog, i bespogovorno slušati ambasade. Iako je po ambasadama velika gužva i od onih kiji su ranije izdali. Međutim, to im nije dovoljno. Taži se izdajnik – kapitalac. Što znači da su ovi dosadašnji samo – liše…

(Zapadne demokrate zasigurno znaju šta kaže znameniti američki prirodnjak Henry Dejvid Toro, kojeg baš oni često citiraju. Toro kaže: „Neposlušnost je temelj slobode. Poslušni moraju biti robovi.“)

U realizaciji toga programa pomaže im i argatuje sa obadvije Dritan Abazović. A osnovno pitanje glasi: ko će izdati – srpstvo – i srpske ideje.

Kada su, međutim, Dritanove ideje u pitanju, i njegov narod, sa velikim osmijehom i raširenih ruku obnarodovao je i promovisao Hašima Tačija počasnim građaninom Ulcinja. I ne ograđuje se do danas od tog počasnog građanina koji trenutno broji dane u Hagu.

Doskora se pjevalo po srpskim kafanama: sad se Dritan pita, koji je to ritam… Hoće li se i nastaviti sa istim đuskanjem…

U istoriji Balkana titulu najvećeg izdajnika nosi Efijalit. Efijalit je – pokazao put – Persijancima koji su došli iza leđa Leonidi i Spartancima. To se računa najvećom izdajom u pisanoj istoriji.

U istoriji srpskog naroda, izdajnik bez poređenja jeste Vuk Branković, koji je utekao za Goleš planinu.

U naše vrijeme najveći izdajnik je Milo Đukanović. Đukanović nosi i čin veleizdajnika, i taj čin mu niko ne može otpučiti sa čela i ramena.

Izdijanik ne počinje kao izdajnik, ali se negdje usput zajebe i sazuje, pa ostatak puta bogoradi bos po trnju. Sve dok ne potrefi među pored puta. To je slika putešestvija svakog izdajnika, pa i naših nesrećnika…

Koliko još ima – prodatih duša – od Sekule Drljevića i redom, pa sve do ovovremenih političkih šišnjara, koji ne mogu iskoračiti iz fusnote, i nisu vredni pomena.

Ni epska poezija nije izašla na kraj sa izdajnicima. Kako civilizacija omiče tako se i uvećava broj izdajnika.

Po nekoj višoj pravdi izdajnicima nema – spasa – i bacaju se na smetlište istorije.

Prevedeno na srpski jezik, Abazovićeva politička filozofija otprilike glasi: tražim da me DF podrži, pa posle da idu kući. Legitimno bi bilo da me DF podrži, ali nije legitimno da DF učestvuje u vlasti.

Politička dijalektika ne poznaje takve samoubilačke pravce.

Jasno je i bez prevoda: Abazović traži da DF bude protiv sebe.

Ne može se sa nacionalnim predznakom u manjinsku vladu. Ko da će Bošnjaci i Albanci ispred vrata ostaviti – predznak – i ući u vladu. Bolje reći, kao da će se – sazuti – i ući u zgradu vlade.

Kad se operiše sa nacionalnim predznakom, isključivo se misli na DF, a ni pod razno ne misli se na nacionalne manjine. U jednom slučaju misli se, u drugom slučaju ne misli se. Samo ne znamo odakle su prepisali to demokratsko poglavlje.

Tako je operisao i uvodničar na konferenciji za medije. Još se potrefilo da je uvodničar i hirurg. Ali ova operacija nije za upotrebu izvan doktorovog stana.

Kako god – puklo je u vladi. Puklo i prepuklo, i nema mu lijeka niti ikakav – dotur – može išta zakrpiti.

Iako nisam neki emotivac, ostaje mi da žalim – one – koji kukaju za ovom vladom.

P. S.

Potpredsjednik vlade Abazović više ne podržava predsjednika vlade Krivokapića.

Hoće li Krivokapić smijeniti Abazovića…